Category: Stevan Bešović

Grobnica – Stevan Bešović

118 пута прочитано

GROBNICA

Noc brise poslednji trag,
sa blijedih, sumornih lazi
ne mozes se sakriti od svjetlosti,
zatvaras oci, vidis njihova lica,
cekaju tvoj pad.
Smijeh je uzasan, izoblicen,
dodirni tisinu, dodirni je.
Rijeci koje se ulivaju u more ocekivanja,
dubine nemira, u kojima tvoje misli se dave.
Nisi srecan u ovoj grobnici,
zidovi od zlata blijedog sjaja,
gusis se, ne cujem te…
Ti ne razumijes, oni su oduvijek tu,
pogledaj me, njihov dah ledi misli.
Okovi na licu, zarobljeni osmijeh,
okreces se, ne postoji nazad…
Ne gledaj, ne gledaj moje oci,
otrovaces krv u zilama.
Poznati stranci cekaju dan,
znas da ne dolazi.
Sanduk koji nosis suvise je tezak,
da li me plasis sjecanjima,
ne mozes reci da nisam pokusao,
moje ruke tako su umorne, tako vezane,
nebo polako dobija boju nase gorcine,
vrisak tvog pogleda plasi me.

(C) Stevan Bešović

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/20335

Apokalipsa – Stefan Bešović

129 пута прочитано

APOKALIPSA

Pitali su ih da nisu vidjeli stvorenja, slicna njima.
Dole u magli-rekose im-bili ste uramljeni na
zidu nekog umjetnika.
Izvrsena je potpuna reformacija osjecanja.
Trazili su objasnjenje,ali su ovi znali samo da
su tako rodjeni.
Cudan je ovaj nas bluz.
Usli su u voz i otisli u proslost.
Pogresan peron,u pogresnom vremenu.
Voz jos ne bjese smisljen.
Mjesec je progutao dan,
pred ocima svih prisutnih.
Zatrovani odnosi u performansu poznatih lica.
Niko nije sprijecio,a mrtvaci su i dalje cutali.
Ujutru je skupljena vojska,
citav jedan roj izgubljenih pjesnika.
Zraci su se prelivali,
u talasima svjetlosti,
a oni su sjedeli,tamo gdje padaju sjenke.
U iscekivanju novih misli,
ocistili su nebesko oko,
ali slijepi su nasi posrnuli andjeli,
tamni od dima,bolesni od cadji.
Hodali su suvise brzo,
njihove ruke nisu krila
sve je to davno zapisano…

(C) Stefan Bešović

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/20333

Pages: Prev 1 2

Load more