Trgovina sa sudbinom – Svetozar N.Popović

Trgovah sa sudbinom na neviđeno

Kupih prokledstvo od prvog međaša

Ostah prazan u vječnom stradanju

Ostah bez nade u tuđem nadanju

 

Govoriše mi- ne… ne kupuj

Ostaćeš bez oka i jednog i drugog

Ostaćeš prazan prazne duše na ognjištu

Na praznom nebu i pustom sjenokosu

 

Trgovah sa komšijom i sudbinom

Ostah  zarobljen u kupljenom oboru

I pođoh ponovo ko zna koji put

Pored ničega ničijim prolazom

Ne sluteći kako dospijevam u ludaru

 

Uzeše mi dušu krv ime i prezime

Ostah u patnji starih olajavanja

Ostah sa njma u njihovu ludaru

S ludačkom košuljom na leđima

 

Ne trgujem više s đavolom

Ne  sadim ništa u njegovu brazdu

Dosta je bilo pazara i trgovanja

Prokledstva nemoći i novih međašenja

Bože molim se i hoću da me zaštitiš

Neću da me vratiš u nova prepričavanja

 

Ne uzmite me za grijeh pred istinom i ljudima

Ovo je moje prokletstvo i moja sudbina

Ovo je moj prokleti duh i moja sjenka

Pravi pogled sa sjeverne terase i dvorišta

Ovo je moja kupovina i moja prodaja

Ovo je moja trgovina  sa đavolom

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +4 (from 4 votes)

GODINE NAKON… -Svetozar N.Popović

Godine nakon…

Tiho ko troma tišina

Obilazim puste ulice zalađa

Hocu opet da budem istina

Na izvoru novih uviranja

Hocu tiho u tišini sjenke

Da se nadam s kraja na početk

Da se skrasim kraj potonje humke

I zagrlim izgubljenu nadu

Neću pokrov od tuđijeh suza

Neću lelek ni plakanja tuđa

Treba spremit sva moja nadanja

Moju prošlost u moja stradanja

Lelek čujem leleče vrijeme

Okolo je naslon za bunjišta

Otišlo je i povratka nema

Blijedi ono što donese juče

Kišne kapi sa vreloga lica

Liju priču proteklih godina

Tamne bore sa mračnoga čela

Ispričaše priču na ova bunjišta

Nema više stare jeke

Utihla je nova nada

Strmi potok sad ne valja

Moju prošlost zagrljaja

Nema više na kraj sela

Moje nade i vapaja

Ode vrtlog od vremena

Čekam potop mjesto raja

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +1 (from 1 vote)

Naslon-Svetozar N.Popović

 

 

NASLON

 

Sanjam te ohola podla i prazna u naslonu

Bijednog ko bijeda svaka pohlepna

Na pragu izlizanoig kamena od stopala

Svojom bijedom se na moja pleća naslonjaš

 

Misliš dok hodaš lagano oko naslona

I prosiš bijednu milost iz prošlih kajanja

Od onih koji ti kupiše  benzin i olizaše stope

A ti ih pogleda blijedo preko ramena

 

Misliš darovao si sebe svojim imenom

Prijetiš onima koji su za mnoge tvoje oko

Mene koji te prepoznajem nemoćna i prazna

Možeš ponovo danas da mrziš ko nekada

 

Ne naslanjaj se na jutarnju maglu

Okreni ruke put zalaska sunca nijemo

Izađi na vrh ulice popločane lažima

Jer su i zalasci ponekad nova svitanja

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +4 (from 4 votes)

SMRT – Svetozar N.Popović

 

 

 

 

SMRT

Obliven smrću silazim u kamenu dolinu

Praštam oproštene grijehe od juče

I tražim milost za sebe i svoju riječ

Koja je ostala u kaljuzi mojih umiranja

 

Mrtav sam ali niko da me sahrani

Niko da mi očita opijelo pred Bogom

Niko da me odprati u vječni mir bez suza

Koji sam zaslužio Bože među ljudima

 

Na ovom svijetu prolaznog življenja

U pećini besmrtnnih sradanja dođoh

Preobrazih se u vjeru i vjerovanja

Kako bih stasao za smrt jednku za sve

 

Umiranje je tvoje moje naše i njihovo

Umiru svi i svi smo jednaki na toj granici

Nema povlašćenih i vlastodržaca na rampi

Svi smo u redu za umirenje osim Boga

 

Ne budi sit od tuđeg ručka danas i sjutra

Ne spavaj na tuđem krevetu u oblacima

Ne traži tuđu glavu dok je tvoja pod mačevima

Ne budi niko i ništa jer si u redu za umiranje

 

Tvoja vila na pjeni od mora pjeni našu prošlost

Priča priču moju i tvoju u istoj fotelji

Kad smo zajedno pošli na dalek put života

I ponovo se našli u istom redu za umiranja

 

Bio si pijan ko metla pijanac usran do guše

U starom poljskom klozetu pored ograde

Bio si govnav a govna u snu znače pare

Obistinilo se san ali si i ti u redu za čekanje

 

Oni koji su čisti čija duša mirom miriše

Skrivaju nos od tebe jer smrdiš od para

Poltrona ulizica i idijota ovog vremena

Koji te prate a prate te do linije umiranja

 

Jednog dana nećeš biti prvu u svakom redu

Neće ti skute nositi lakeji bićeš samo sledeći

Sledeći u redu bez čekanja na toj granici

Ne primaju mito doći ćeš na granicu umiranja

 

Na toj granici nema carinika nema ni policije

Prići ćeš Bogu i shvatiti da ti nijesi Bog

Bićeš mirišljava gomila mesa za crve otrovna

Bićeš neupotrebljiv i na granici umiranja

 

Umrijet ćeš jer smo pred Bogom svi isti

Svi nosimo istu boljku od iste bolesti bolujemo

Idemo naprijed za naprijed pripremljeni

Pred nama je smrt svi smo u njenom naručju jednaki

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +10 (from 10 votes)

ORAŠKA JAMA – Svetozar N.Popović

ORAŠKA JAMA

 

Posvađaše se dan i jutro

Oblak sadje izmedju Garčeva

Kapi dolećeše do prašnjavih obala

Svanu još jedan dan uz pomoć Boga

 

Zamršena kosa prekri čelo

Prameni čuperak razdvoji oči

Sanjiva nada jutro mi prelomi preko koljena

Laganim korakom odoh do izvorišta

 

Kuda – ču se hrapav glas odnekuda

Ovdje su kupine ljuta draca

Ovdje se lagano hoda po kamenu

Ovdje je bila Oraška jama

 

Ovdje je izvirala moja nada

Ovdje je ponor moje budućnosti

Ovdje je uvrela moja istina i ime

Uvrela je ko zna koji put ova jama

 

Gledam je nijemo ko prošlost

Koja je prošla mimo nas i ovog vremena

Koja je nestala u pećini tvoga hlada

Gladam kako te ubiše pored ovih livada

 

Prođe i ode u nepovrat blagoslov sveca

Odoše zakletve martinićkih ratnika

Ostade jama osvještana od svetog Petra

I pokopana od ovih novih ratnika

 

Izvireš danas ogađena prljavim rukama

Boriš se sama sa sobom i sa nama

I čekaš svoga sveca s kandilom i krstom

Da te ponovo pred bogom i ljudima osvješta

 

 

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +5 (from 5 votes)

Bagrem – Svetozar N.Popović

BAGREM

 

Stara procvjetali bagrem

Miriše mirom presvetim

Stablo sa mnogo godova

Priča ispričanu priču tuđih godina

 

Usamljen stoji kraj sječe

Sačuvan za ovo vrijeme

Svetog imena za molitvu

Prošlih zaboravljenih drvosječa

 

Na bagremu ko u nekoj košnici

Lijek ovog vremena liječi prošlost

Priča nemire koji nas pretociše

U priču tuđeg imena s grobovima

 

Stari bagrem je priča u nama

Otkos u pokošenim sjenokosima

Izvor davno presušilog vrela

Spomenik novih izvora i previranja

 

Bagrem je priča i njegova i naša

Vrijeme koje sporo hoda

Ne prolazi dok traži novo ime

U tuđim ispričanim ratovima

 

Bagrem prkosi i svake godine

Iznova mirom bagrema miriše

Brane nas oni što nas poubijaše

Na staroj raskrsnici ovih ratova

 

Bagrem je svjedok ove priče

Misao mislećih graditelja

Prva priča u redu za sječu

Umjesto sječe novih knezova

 

Ovo je novo vrijeme vlasti

U drvoredu našminkanih idiota

Ovo je još jedno prodato sjutra

Bez cvijeta i starog bagrema

 

Hocu da budem brana usahlog potoka

Hocu da idem uzvodno ka ponorima

Premošćenim njihovim čeličnim pticama

Dok mi tražimo od nas da nas oni  brane

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +7 (from 7 votes)

PORUKA Svetozar N.Popović

PORUKA

 

Ćutim moje nemoći pred Bogom

Dok mnogo stasa novih istina

Na kojima si stasavao

Prolazeći pored vremena

Pa stasa u ništa

Sa likom tvoje i moje nemoći

 

Pločnikom prođe malo prolaznika

Kreću se odvojeno od drvoreda

Opet krenusmo svi starom stazom

Gospodo

Okolo ima poneko a najčešće ponešto

Ponešto smo mi na novoj kaldrmi

Koja polako kreće u ništa

 

Odosmo jedan pored drugog

Odosmo pametno da mislimo

Odosmo još dalje u mislima

Polako da budemo zabluda

Nemoći koja nama pripada

 

Trenutak sam tvoje ili ničije istine

Neijesi ono što misle da zboriš

Zboru i svakom zborovanju

Pristaje tvoje lukavo podmuklo ništa

 

Nevjerujem prostoru oko tvoje duše

Zagadjen je u blatu tvoje nemoći

 

Ostavi moju nesreću samnom

Budi ono što treba da budeš

Ili se odkotrljaj da se vide da si ovo što jesi

Ono što se može nizbrdo u ništa zaustaviti

 

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +4 (from 4 votes)

ORAŠKE MAGLE Svetozar N.Popović

ORAŠKE MAGLE
/Iz zbirke poezije
“Oraške magle”objavljene 2012. i 2014.godine

VRIJEME SAZRIJEVA KO KRV U MOJIM ŽILAMA
DA POSNO MIRNO I SVE TIŠE UMIREMO OD GLADI
JER GLAD JE JEDNOM PROKLETA ZBOG SUNCA
PA ISPOSNIČKE AVETI DOZIDA
U STEPENICE KOJIMA POKLANJAMO DIO SVIH VRAĆANJA
I RUKU UPOLA OKRENUTU K NEBU
KOJA JE ZABORAVLJENA KRAJ OLTARA
KANDILOM TRAŽILA POSLEDNJEG VJERNIKA
U SVETIGORJU NE ZABORAVI

NE ZABORAVI ZAJEDNIČKU VIJAVICU GOLIM RUDINAMA
I KIJAVICU ISKIJANU U PRLJAVIM MARAMICAMA
KOJE JE NEŠTO OD ŽIVOTA ILI U NJEMU ZAPRLJALO

NE ZABORAVI DALEKA PROMUKLA ZVONA
SA RASKRŠĆA KOJE NAM JE RUKE PODIJELILO
UZ RIKU POSLEDNJIH STADA
KOJA SU NESTALA ISČEKUJUĆI NEKA VRAĆANJA

DANAS SU SVE BIJELE SOBE RASPREMLJENE
BEZ OTKOSA U SJENOKOSIMA
ZA OVE NAPUŠTENE SVJETOVE JEDNO CE JUČE
ZA SJUTRA IZBRISATI SJEĆANJA

NE ZABORAVI ZAJEDNIČKA SAMOUBISTVA
RIJEČI OBJEŠENIH U NAŠIM SOBAMA
I ISPRUŽENU RUKU ZADNJEGA OTKOSA
U DIVNO PRAZNO UZAVRELO SJUTRA

ČESTO PIŠEM NA ISTU ADRESU ISTOM OLOVKOM
UKRADENOM OD LIŠĆA KOJE JE PROGNANO VJETROM
SABIJENO KRAJ STRMOG POTOKA
ZBOG PJESME KOJU PJEVAJU USTA BEZ RUŽA

SINOC SAM PONOVO KIŠE SANJAO
I UBRISE VJETRA KAKO ME DAVE
ISKRADAJU CI MI STIJENJE POD NOGAMA

NE ZABORAVI ALI I NEVJERUJ TELEFONU AKO ZAZVONI
BROJČANIK NE SANJA I O SNOVIMA NEZNA NIŠTA
JEDNAKO ZVONI NA SVA ZVONA
SA IZVORA UZLIJEĆU PTICE
ZBOG LISTA KOJEGA SU JEDNOM
OTELI ORAŠKIM MAGLAMA

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +7 (from 7 votes)

POHOD U NIŠTA Svetozar N.Popović

POHOD U NIŠTA

 

Stazom posutom trnjem

Odlaziš daleko i sve dalje

Spomenik polako pripremaš

Na kojem treba napisati

Praznu priču i pohod u ništa

 

Počini malo dok svi ne pođu

Pohod u ništa kreće

Ide

Da ne ugazi u tvoju stopu

Iz koje je teško noge izvući

 

Počini malo

Možda ponovo zajašu nekoga

Možda to ne budeš ti

Iako je svako sedlo za tebe potaman

 

Počivalo je kad vide da počivaš

Počinuo bi odavno znam

Otišao u nigdje i ništa

Ali ti smrdljive pelene nedaju

 

Mnogo si manji od istine

Toliko mali da si se u pelene usrao

Pa dupe nijesi rašom obrisao

Njom kojom će ti nos brisati

 

Okreni se okolo svi lažu

Neko manje neko više

Raša laže i ide u ništa

Rašom je prekrivena istina

Pa sve smrdi na ovo vrijeme

Koje žive naše godine

 

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +3 (from 3 votes)

N E B O Svetozar N.Popović

N E B O

Ovo je moje nebo

Ovo je moj pogled u ogledalo

Ovo je moje nasleđe od Boga

Ovo su mi ostavili đjedovi

Ovo su mi očevi poklonili

Ja ga nijesam sačuvao

Da ga darujem pticama

Pa da osjećam njihovu slobodu

Moje je nebo kao dar časnima

A prokletstvo silnima i moć nemoćnima

Ovo je nebo za Boga stvoreno

Za sunce plavetnilom svedeno

Za mjesec sjenkom osjenčleno

Zvijezdama na tacnu postavljeno

Ovo je nebo u nama rođeno

Hoću da ga vidim da ga pogledam

Hoću u mislima da ga opipam

Hoću u zvijezdi među zvijezdama

Skrivenog u liku prošlosti da ga prepoznam

Hoću nebo za ptice s malim i velikim krilima

Hoću nebo daleko od tvojih aerodroma

Sa kojih uzlijeću neke poruke bez kajanja

Dok ih mi molimo oni otjeraše ptice

Otjeraše ih daleko iz naših sjećanja

Neću silu silnike i besčasnike

Neću sluge i svačije poslušnike

Hoću da volim ono što treba voljeti

Voljeću i ono što je tvoje a nije tuđe

Hoću bogate časne i ponosne istine

Necu siromašne i silom osiromašene vlasnike

Hoću moju i tvoju stvarnost i njihovu propast

Da u krilu onih koji su ih skratili za juče

Ne brane sjutra njihovim novim letovima

Hoću nebo za ptice

Neću besmisao čelik i nesreće

Nedam da lete nedajte ovo nebo

Ono je stvoreno za pice

Za molitve i pogled u istine

Nedajte da nas nadlijeću tuđe ptice

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +10 (from 10 votes)

Iz zbirke „ORAŠKE MAGLE“ Svetozar N.Popović

V A T R A
-Branku Miljkoviću-
***
DOK VRIJEME PLOČNICIMA SKITA
PROCVALE SU KRVAVE LOBANJE
SA PRSTIMA NESTALIM U VATRU
TIHA ŽETVA IZ PEPELA ŽANJE

***
VATRA ZEMLJI ISPIJA MIR
ISPISUJE GRANE LISTOM
VATRA KLJUČEVIMA TAMNICE
U NOCNOM MIRU
OPIPAVA ZGARIŠTE SKELETA
IZGARANOG IZ OČNOGA VIDA

***
DANAS NA POGREBU
SAHRANA RUKU I VILICA
LELEK DO NEBA
KRV SU SAHRANILI
NEKO IME SRELO SE SA SMRĆU
JUPROS U DVORIŠTU
OTRGLO TE JE OD KOSTIJU
SMRTI BLATNJAVA
ŠTO ŽIVIŠ ZA SUSRET
LOBANJE SA KRSTOVIMA
***
DANAS NA GROBLJU
ZA DVIJE GLAVE U JEDNOM SANDUKU
UVIJENE U POKROVU OD TKANJA
TRAŽIMO SMRT ZA SMRT PRETICANJA

VEČE EVO NAS PONOVO NA GROBLJU
MILUJEMO BUNILO U KRILU
LOBANJAMA PREBROJAVAM ZUBE
KROZ PRIČU ISPRIČANIH SJEĆANJA

***
NA KRŠTENJU SUDBINE GORA
PO PIJESKU I PEPELU
U KRVI ZATVORENIH VULKANA
SUDBINE SA UZDAHOM MJESEČINE
KORAČA PJESNIK NOGAMA UMORA

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 9.8/10 (12 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +3 (from 3 votes)

Moje i tvoje vrijeme -Svetozar N.Popović

MOJE I TVOJE VRIJEME

/iz zbirke poezije „Sjenke u Rudinama“/

Shvati
Hvališ ih
Hvala ti
Iako ponekad radiš po tudjoj mjeri
Iz ovog vremena nećemo
Nemožemo izaći
Ovo je vrijeme u kojem se postaje niko
Mi smo dio ovog vremena
Ove priče
U koju smo zajedno stasavali
Birajući one -slava im i milost
Tvoje savjetnike a moje predhodnike
Bili su neko
Bili su nešto
Znali su da stasavamo u vrijeme
U koje je lako postati niko i ništa

Zaboravljaš da se nijesmo znali prekrstili
Probali smo ponekad i ispod krsta proći
Drugačije nijesmo znali nijesmo umjeli
Živjeli smo u vrijeme u koje se lagano postajalo niko
Živjeli sam u vrijeme lažnih idola i pravih idiota
Onih koji su se umjesto nas i nase budućnosti školovali
Onih koji su se umjesto nas za nas krstili
Onih koji su se umjesto mene i tebe u gaće usrali

Nadao sam se da Bog razumje
U ime moje i tvoje nijesam dirao u božje
Bio sam daleko misleći da mi vjeruju
Nevjernici odoše još dalje
Dok u krilu đavola ne uviše moje ime

Kome da se požalim
Dok drugačije govorim
Mislim na korak po korak
Na moj hod u ništa i nigdje
Još kad prehladim kada mi procuri nos
Mislim da znam i sve mogu
Iako sam bilo i ostao ostali

Stojim pred sobom pred ogledalom
Slinav
Niz bradu sve više balavim
Balavimo zajedno
Počinimo malo zar nije dosta balavosti

Dosta je kad biju a biju
Tebe i bili i miluju i jašu
Uvijek si bio za
Nikada protiv
Govorio si počini da počinemo malo
Nijesam neko ko je zavjet pred njima pogazio
Pa da počinem na njihovo počivalo

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (2 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +5 (from 5 votes)

Kletva – Svetozar N.Popovic

KLETVA
Sa svitanjem zora neće
Da prokune moje snove
Od istoka mjesto zore
Prazan proctor u okove

Okova me božjom voljom
Sveza omču oko vrata
I prekide moju nadu
Zalupiše kućna vrata

Omča skriva sve istine
Božja volja ko da reče
Nek krvare stare rane
Konop nadu presiječe

Sveza opet nad ognjištem
Kraj veriga da ne klate
Prazne ruke odsječene
Sa đavolom sad se blate

Od kamena i mramora
Nad u boga suze čine
Ispod Garča u tišini
Zemlja krije sve istine

Sva beznađa ko u nadi
Noćnom morom sad me mori
Sunca nema na istoku
Kunem lice ovoj zori

Sve proklinjem već ukleto
Nekom kletvom bez imena
Na pragu je zadnja stopa
Gdje je noga polomljena

Riječ moćna al prokleta
Kraj ognjišta iz prošlosti
Konop mi se opet sveti
Dok ispostim tuđe posti

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +7 (from 7 votes)

KUSI POTOK – Svetozar N.Popović

KUSI POTOK

Priča se i prepričava u pričama
Kolar iz prve polovine dvadesetog vijeka
Imao je kola dvije zaprege jedna je bila Jadran
A druga povuci Riđane povuci Riđo

Ošine kolar kandžijom uprazno
Zategne uzgina i vikne
Ajde…
Ajde povuci
Pvuci Riđane
Povuče i Jadran sporije i jače
Povuče bez kandžije

Znao je stari kolar
Kako i koliko slušaju njegovi konji
Znaju da povuku i Jadran i Riđan
Povuče Riđan a povuče i Jadran
Jadran najčešće povuče za obojicu

Škripe točkovi škripe i taljige
Zaškripi ponekad i osušeno grlo kolara
Ali vuku naprijed Jadran a bogami i Riđko
Ostalo im po navici da povuču
Treba ponekad i ošinuti
I viknuti mu da čuje –ajde Riđo
Ajde Riđko

Jadran je mula
Jadran je poslušna raga za koju ne vuče niko
Dok je Riđan izrastao u pravog pravcatog konja
Čije naslednike i danas ćesto jašu
Jašu ih iz navike
Jer Riđan nije i nesmije postati raga

Ne vri Kusi potok nema više vode
Kolar i kola su otišla u zaborav
Ne vuče više Riđan
Nema vode
Nema više Kusog potoka
Koji je vrio a nigdje nije uvirao
Nema Sušice koja je znala da provri
Iz ništa izavre i u ništa nestane.

Jadran je bio mula koja je vukla
Vučući nigdje nije stigla
Rađan je polako kaska pored rude
Kaskao bez žurbe i svuda je stizao
Najčešće prvi i prije ako ga neko ošine.

Znao je Riđan i u galopu ako ga pravi zajaše
Ako mu sedlo stave s podrepnicom
Znao je Riđan da bude konjina i konj
Kada je kandžija bila u prave ruke

Koji su znali za sve kamenolome
O partiji i demokratij
Nije se trudio da ih nauči gazda
Od svega iz tog vremena
Ostalo je ono povuci Riđane

Bio je nepismen kolar
Nije znao da će doći novi pismeni
Opismenjeni iz njegoovih sjenokosa
Kojima je sve polazilo za rukom
Pa i da školuje ragu i opismene Riđana
Stari kolar njegov Jadran i Riđan
Mnogo su povukli i mnogo ostavili
Otišili su u legendu
A nijesu znali da če ih naslijedili
Bez mule neki drugi Jadrani
Rage bez kopita za potkivanje
Koje nemogu da vuku ali ržu po potrebi
Ržu za onim što je ostalo od onog
Povuci Riđane u novo ništa
S novim vlastodršcima kraj potoka
I poruke za ništa u Odselišta

Vladali su se za primjer
Kolar Jadran i Riđan
Bili su istorija legenda i puška
Dokle ih ne naslijediše
Oni koji odoše s vjetrom do Vjetrenika
Da zaborave prošlost odoše iz kuća
Kao u neko davno vrijeme iz Kućišta

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +5 (from 5 votes)

GUVNO Svetozar N.Popović

GUVNO
-Matu Glušcu proroku iz Hercegovine-
Polja žitna pokošena guvna stara ovrhoše
Odlećeše sa sred sela kavgom svojom u kljunove
Neke ptice s klasjem hlebnim našu nadu odniješe
Svu slobodu ovog neba tuđim hlebom nahraniše

Oposliše opošljeno započeto na bunjištu
Obraše ih u berbama svi berači naše nade
Sva su polja pokošena i obrana svaka bašta
Dok nam ptice ovg neba o glavama danas rade

Leti opet isto jato uzlećela neka sila
Sokoli su na litice polomili svoja krila
Zavadjene krilatice rečene su nekad prije
Na košćeli u drvetu ljudskog lika više nije

Nema lika ni naličja ova zora koja sviće
Dolijeću nove ptice izleže se novo tiće
Tićad ova iz kljunova tudju muku iskljuvaše
Sve se stislo u okove okovaše ime naše

U guvnu je mjesto konja upregnuta stara raga
Iz nosa im bez ubrisa roje muve mnogo larva
Na tanko je ko u dimu zadimilo usred gore
Čoban goni zadnje stado kako stići prije zore

Proplanci su sjenokosi plodne njive zaoraše
Zadnju brazdu bez plugova zaoranu nadu daše
Zaoraše nad u Boga iskri brazda ko i prije
Staro guvno nasred sela da se žito svuda sije

Biće sjetve i sjemena u prostoru koji stasa
Naseliće stare kuće neki narod nova rasa
Stari prorok na istinu proreče nam novu braću
Žuta rasa koja nosi guvnom našim svoju naćvu.

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +7 (from 7 votes)
Pages: 1 2 Next