Category: Svetozar N. Popović

Trgovina sa sudbinom – Svetozar N.Popović

170 пута прочитано

Trgovah sa sudbinom na neviđeno

Kupih prokledstvo od prvog međaša

Ostah prazan u vječnom stradanju

Ostah bez nade u tuđem nadanju

 

Govoriše mi- ne… ne kupuj

Ostaćeš bez oka i jednog i drugog

Ostaćeš prazan prazne duše na ognjištu

Na praznom nebu i pustom sjenokosu

 

Trgovah sa komšijom i sudbinom

Ostah  zarobljen u kupljenom oboru

I pođoh ponovo ko zna koji put

Pored ničega ničijim prolazom

Ne sluteći kako dospijevam u ludaru

 

Uzeše mi dušu krv ime i prezime

Ostah u patnji starih olajavanja

Ostah sa njma u njihovu ludaru

S ludačkom košuljom na leđima

 

Ne trgujem više s đavolom

Ne  sadim ništa u njegovu brazdu

Dosta je bilo pazara i trgovanja

Prokledstva nemoći i novih međašenja

Bože molim se i hoću da me zaštitiš

Neću da me vratiš u nova prepričavanja

 

Ne uzmite me za grijeh pred istinom i ljudima

Ovo je moje prokletstvo i moja sudbina

Ovo je moj prokleti duh i moja sjenka

Pravi pogled sa sjeverne terase i dvorišta

Ovo je moja kupovina i moja prodaja

Ovo je moja trgovina  sa đavolom

 

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/53427

GODINE NAKON… -Svetozar N.Popović

94 пута прочитано

Godine nakon…

Tiho ko troma tišina

Obilazim puste ulice zalađa

Hocu opet da budem istina

Na izvoru novih uviranja

Hocu tiho u tišini sjenke

Da se nadam s kraja na početk

Da se skrasim kraj potonje humke

I zagrlim izgubljenu nadu

Neću pokrov od tuđijeh suza

Neću lelek ni plakanja tuđa

Treba spremit sva moja nadanja

Moju prošlost u moja stradanja

Lelek čujem leleče vrijeme

Okolo je naslon za bunjišta

Otišlo je i povratka nema

Blijedi ono što donese juče

Kišne kapi sa vreloga lica

Liju priču proteklih godina

Tamne bore sa mračnoga čela

Ispričaše priču na ova bunjišta

Nema više stare jeke

Utihla je nova nada

Strmi potok sad ne valja

Moju prošlost zagrljaja

Nema više na kraj sela

Moje nade i vapaja

Ode vrtlog od vremena

Čekam potop mjesto raja

 

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/53372

Naslon-Svetozar N.Popović

142 пута прочитано

 

 

NASLON

 

Sanjam te ohola podla i prazna u naslonu

Bijednog ko bijeda svaka pohlepna

Na pragu izlizanoig kamena od stopala

Svojom bijedom se na moja pleća naslonjaš

 

Misliš dok hodaš lagano oko naslona

I prosiš bijednu milost iz prošlih kajanja

Od onih koji ti kupiše  benzin i olizaše stope

A ti ih pogleda blijedo preko ramena

 

Misliš darovao si sebe svojim imenom

Prijetiš onima koji su za mnoge tvoje oko

Mene koji te prepoznajem nemoćna i prazna

Možeš ponovo danas da mrziš ko nekada

 

Ne naslanjaj se na jutarnju maglu

Okreni ruke put zalaska sunca nijemo

Izađi na vrh ulice popločane lažima

Jer su i zalasci ponekad nova svitanja

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/52881

SMRT – Svetozar N.Popović

92 пута прочитано

 

 

 

 

SMRT

Obliven smrću silazim u kamenu dolinu

Praštam oproštene grijehe od juče

I tražim milost za sebe i svoju riječ

Koja je ostala u kaljuzi mojih umiranja

 

Mrtav sam ali niko da me sahrani

Niko da mi očita opijelo pred Bogom

Niko da me odprati u vječni mir bez suza

Koji sam zaslužio Bože među ljudima

 

Na ovom svijetu prolaznog življenja

U pećini besmrtnnih sradanja dođoh

Preobrazih se u vjeru i vjerovanja

Kako bih stasao za smrt jednku za sve

 

Umiranje je tvoje moje naše i njihovo

Umiru svi i svi smo jednaki na toj granici

Nema povlašćenih i vlastodržaca na rampi

Svi smo u redu za umirenje osim Boga

 

Ne budi sit od tuđeg ručka danas i sjutra

Ne spavaj na tuđem krevetu u oblacima

Ne traži tuđu glavu dok je tvoja pod mačevima

Ne budi niko i ništa jer si u redu za umiranje

 

Tvoja vila na pjeni od mora pjeni našu prošlost

Priča priču moju i tvoju u istoj fotelji

Kad smo zajedno pošli na dalek put života

I ponovo se našli u istom redu za umiranja

 

Bio si pijan ko metla pijanac usran do guše

U starom poljskom klozetu pored ograde

Bio si govnav a govna u snu znače pare

Obistinilo se san ali si i ti u redu za čekanje

 

Oni koji su čisti čija duša mirom miriše

Skrivaju nos od tebe jer smrdiš od para

Poltrona ulizica i idijota ovog vremena

Koji te prate a prate te do linije umiranja

 

Jednog dana nećeš biti prvu u svakom redu

Neće ti skute nositi lakeji bićeš samo sledeći

Sledeći u redu bez čekanja na toj granici

Ne primaju mito doći ćeš na granicu umiranja

 

Na toj granici nema carinika nema ni policije

Prići ćeš Bogu i shvatiti da ti nijesi Bog

Bićeš mirišljava gomila mesa za crve otrovna

Bićeš neupotrebljiv i na granici umiranja

 

Umrijet ćeš jer smo pred Bogom svi isti

Svi nosimo istu boljku od iste bolesti bolujemo

Idemo naprijed za naprijed pripremljeni

Pred nama je smrt svi smo u njenom naručju jednaki

 

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/52696

ORAŠKA JAMA – Svetozar N.Popović

128 пута прочитано

ORAŠKA JAMA

 

Posvađaše se dan i jutro

Oblak sadje izmedju Garčeva

Kapi dolećeše do prašnjavih obala

Svanu još jedan dan uz pomoć Boga

 

Zamršena kosa prekri čelo

Prameni čuperak razdvoji oči

Sanjiva nada jutro mi prelomi preko koljena

Laganim korakom odoh do izvorišta

 

Kuda – ču se hrapav glas odnekuda

Ovdje su kupine ljuta draca

Ovdje se lagano hoda po kamenu

Ovdje je bila Oraška jama

 

Ovdje je izvirala moja nada

Ovdje je ponor moje budućnosti

Ovdje je uvrela moja istina i ime

Uvrela je ko zna koji put ova jama

 

Gledam je nijemo ko prošlost

Koja je prošla mimo nas i ovog vremena

Koja je nestala u pećini tvoga hlada

Gladam kako te ubiše pored ovih livada

 

Prođe i ode u nepovrat blagoslov sveca

Odoše zakletve martinićkih ratnika

Ostade jama osvještana od svetog Petra

I pokopana od ovih novih ratnika

 

Izvireš danas ogađena prljavim rukama

Boriš se sama sa sobom i sa nama

I čekaš svoga sveca s kandilom i krstom

Da te ponovo pred bogom i ljudima osvješta

 

 

 

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/52466

Bagrem – Svetozar N.Popović

80 пута прочитано

BAGREM

 

Stara procvjetali bagrem

Miriše mirom presvetim

Stablo sa mnogo godova

Priča ispričanu priču tuđih godina

 

Usamljen stoji kraj sječe

Sačuvan za ovo vrijeme

Svetog imena za molitvu

Prošlih zaboravljenih drvosječa

 

Na bagremu ko u nekoj košnici

Lijek ovog vremena liječi prošlost

Priča nemire koji nas pretociše

U priču tuđeg imena s grobovima

 

Stari bagrem je priča u nama

Otkos u pokošenim sjenokosima

Izvor davno presušilog vrela

Spomenik novih izvora i previranja

 

Bagrem je priča i njegova i naša

Vrijeme koje sporo hoda

Ne prolazi dok traži novo ime

U tuđim ispričanim ratovima

 

Bagrem prkosi i svake godine

Iznova mirom bagrema miriše

Brane nas oni što nas poubijaše

Na staroj raskrsnici ovih ratova

 

Bagrem je svjedok ove priče

Misao mislećih graditelja

Prva priča u redu za sječu

Umjesto sječe novih knezova

 

Ovo je novo vrijeme vlasti

U drvoredu našminkanih idiota

Ovo je još jedno prodato sjutra

Bez cvijeta i starog bagrema

 

Hocu da budem brana usahlog potoka

Hocu da idem uzvodno ka ponorima

Premošćenim njihovim čeličnim pticama

Dok mi tražimo od nas da nas oni  brane

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/52387

PORUKA Svetozar N.Popović

137 пута прочитано

PORUKA

 

Ćutim moje nemoći pred Bogom

Dok mnogo stasa novih istina

Na kojima si stasavao

Prolazeći pored vremena

Pa stasa u ništa

Sa likom tvoje i moje nemoći

 

Pločnikom prođe malo prolaznika

Kreću se odvojeno od drvoreda

Opet krenusmo svi starom stazom

Gospodo

Okolo ima poneko a najčešće ponešto

Ponešto smo mi na novoj kaldrmi

Koja polako kreće u ništa

 

Odosmo jedan pored drugog

Odosmo pametno da mislimo

Odosmo još dalje u mislima

Polako da budemo zabluda

Nemoći koja nama pripada

 

Trenutak sam tvoje ili ničije istine

Neijesi ono što misle da zboriš

Zboru i svakom zborovanju

Pristaje tvoje lukavo podmuklo ništa

 

Nevjerujem prostoru oko tvoje duše

Zagadjen je u blatu tvoje nemoći

 

Ostavi moju nesreću samnom

Budi ono što treba da budeš

Ili se odkotrljaj da se vide da si ovo što jesi

Ono što se može nizbrdo u ništa zaustaviti

 

 

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/51888

ORAŠKE MAGLE Svetozar N.Popović

97 пута прочитано

ORAŠKE MAGLE
/Iz zbirke poezije
“Oraške magle”objavljene 2012. i 2014.godine

VRIJEME SAZRIJEVA KO KRV U MOJIM ŽILAMA
DA POSNO MIRNO I SVE TIŠE UMIREMO OD GLADI
JER GLAD JE JEDNOM PROKLETA ZBOG SUNCA
PA ISPOSNIČKE AVETI DOZIDA
U STEPENICE KOJIMA POKLANJAMO DIO SVIH VRAĆANJA
I RUKU UPOLA OKRENUTU K NEBU
KOJA JE ZABORAVLJENA KRAJ OLTARA
KANDILOM TRAŽILA POSLEDNJEG VJERNIKA
U SVETIGORJU NE ZABORAVI

NE ZABORAVI ZAJEDNIČKU VIJAVICU GOLIM RUDINAMA
I KIJAVICU ISKIJANU U PRLJAVIM MARAMICAMA
KOJE JE NEŠTO OD ŽIVOTA ILI U NJEMU ZAPRLJALO

NE ZABORAVI DALEKA PROMUKLA ZVONA
SA RASKRŠĆA KOJE NAM JE RUKE PODIJELILO
UZ RIKU POSLEDNJIH STADA
KOJA SU NESTALA ISČEKUJUĆI NEKA VRAĆANJA

DANAS SU SVE BIJELE SOBE RASPREMLJENE
BEZ OTKOSA U SJENOKOSIMA
ZA OVE NAPUŠTENE SVJETOVE JEDNO CE JUČE
ZA SJUTRA IZBRISATI SJEĆANJA

NE ZABORAVI ZAJEDNIČKA SAMOUBISTVA
RIJEČI OBJEŠENIH U NAŠIM SOBAMA
I ISPRUŽENU RUKU ZADNJEGA OTKOSA
U DIVNO PRAZNO UZAVRELO SJUTRA

ČESTO PIŠEM NA ISTU ADRESU ISTOM OLOVKOM
UKRADENOM OD LIŠĆA KOJE JE PROGNANO VJETROM
SABIJENO KRAJ STRMOG POTOKA
ZBOG PJESME KOJU PJEVAJU USTA BEZ RUŽA

SINOC SAM PONOVO KIŠE SANJAO
I UBRISE VJETRA KAKO ME DAVE
ISKRADAJU CI MI STIJENJE POD NOGAMA

NE ZABORAVI ALI I NEVJERUJ TELEFONU AKO ZAZVONI
BROJČANIK NE SANJA I O SNOVIMA NEZNA NIŠTA
JEDNAKO ZVONI NA SVA ZVONA
SA IZVORA UZLIJEĆU PTICE
ZBOG LISTA KOJEGA SU JEDNOM
OTELI ORAŠKIM MAGLAMA

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/51829

POHOD U NIŠTA Svetozar N.Popović

103 пута прочитано

POHOD U NIŠTA

 

Stazom posutom trnjem

Odlaziš daleko i sve dalje

Spomenik polako pripremaš

Na kojem treba napisati

Praznu priču i pohod u ništa

 

Počini malo dok svi ne pođu

Pohod u ništa kreće

Ide

Da ne ugazi u tvoju stopu

Iz koje je teško noge izvući

 

Počini malo

Možda ponovo zajašu nekoga

Možda to ne budeš ti

Iako je svako sedlo za tebe potaman

 

Počivalo je kad vide da počivaš

Počinuo bi odavno znam

Otišao u nigdje i ništa

Ali ti smrdljive pelene nedaju

 

Mnogo si manji od istine

Toliko mali da si se u pelene usrao

Pa dupe nijesi rašom obrisao

Njom kojom će ti nos brisati

 

Okreni se okolo svi lažu

Neko manje neko više

Raša laže i ide u ništa

Rašom je prekrivena istina

Pa sve smrdi na ovo vrijeme

Koje žive naše godine

 

 

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/51722

N E B O Svetozar N.Popović

65 пута прочитано

N E B O

Ovo je moje nebo

Ovo je moj pogled u ogledalo

Ovo je moje nasleđe od Boga

Ovo su mi ostavili đjedovi

Ovo su mi očevi poklonili

Ja ga nijesam sačuvao

Da ga darujem pticama

Pa da osjećam njihovu slobodu

Moje je nebo kao dar časnima

A prokletstvo silnima i moć nemoćnima

Ovo je nebo za Boga stvoreno

Za sunce plavetnilom svedeno

Za mjesec sjenkom osjenčleno

Zvijezdama na tacnu postavljeno

Ovo je nebo u nama rođeno

Hoću da ga vidim da ga pogledam

Hoću u mislima da ga opipam

Hoću u zvijezdi među zvijezdama

Skrivenog u liku prošlosti da ga prepoznam

Hoću nebo za ptice s malim i velikim krilima

Hoću nebo daleko od tvojih aerodroma

Sa kojih uzlijeću neke poruke bez kajanja

Dok ih mi molimo oni otjeraše ptice

Otjeraše ih daleko iz naših sjećanja

Neću silu silnike i besčasnike

Neću sluge i svačije poslušnike

Hoću da volim ono što treba voljeti

Voljeću i ono što je tvoje a nije tuđe

Hoću bogate časne i ponosne istine

Necu siromašne i silom osiromašene vlasnike

Hoću moju i tvoju stvarnost i njihovu propast

Da u krilu onih koji su ih skratili za juče

Ne brane sjutra njihovim novim letovima

Hoću nebo za ptice

Neću besmisao čelik i nesreće

Nedam da lete nedajte ovo nebo

Ono je stvoreno za pice

Za molitve i pogled u istine

Nedajte da nas nadlijeću tuđe ptice

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/51584

Pages: 1 2 3 Next

Load more