Monthly Archives: oktobar 2007

PROLAZI JOŠ JEDAN DAN

Prolazi

još jedan dan,

dan bez tebe,

dan pun želja

i nade.

Dan kišovit i tmuran,

kao stvoren za

depresivno razmišljanje.

a ja se ne dam.

Ne dam se tom danu,

jer ti si mi u mislima,

ti tako draga, tako mila.

Ti koja mi nadu u ljepotu življenja ulivaš,

ti koja znaš kako da me ohrabriš

i privoliš da se borim,

za tebe,

za nas.

Prolazi još jedan dan,

a ja sam sam,

ali i znam

da bliži se dan,

dan kada će vrijeme da stane,

bar jedan dan,

Baš taj dan,

kada ću te ponovo poslije dugog čekanja

zagrliti.

Kada ćeš u mom naručju,

mazna i topla,

osjetiti svu moju ljubav

koju čuvam samo za tebe.

Znam,

neko će reći:

„Pa šta? Niste  vi

jedini koji se vole i žele.“

Da, nismo.

Ali smo rijetki,

koje daljina nije savladala

i ugasla plamen ljubavi u nama,

već naprotiv,

snage nam dala,

da se još više volimo

i želimo.

Još jedan prodje dan,

ja križam brojeve na kalendaru.

Čekaj me ljubavi moja,

čekaj,

jer evo prodje još jedan dan.

PJESMA SLAĐANI

Dugo sam ti ime krio,

o kako sam nejak bio.

U pjesmama srnom zvao,

drugima sam nadu dav’o,

a ljubav me tvoja grije,

pa zar grijeh to srećo nije.

Što Šantiću bi Emina,

ti si meni srećo mila,

moja ljubav, moja mašta,

od jasmina cvijetna bašta.

Ti si moja opsesija,

moja nježna poezija.

Moje nebo puno zvijezda,

moja tiha, nježna breza.

Kosa tvoja, nježna svila

o Slađana moja mila,

na usnama medni pehar,

proljetni mi prvi behar,

i još mnogo toga milo,

zlatokosa moja vilo.