Branka napisao-la "
Povlače me, jače su od mene,
sumnja i vreme,
obale skidaju tajne
sa sebe, hiljadu velova pada,
jedan po jedan,
peščana zrna se za mnom kotrljaju,
školjke bez otpora
odlaze kući, dubini i moru,
jedan trag ostaje iza
stene koja ovoj obali ne pripada,
galebovi se raduju
rakovima, za ovaj ples, presporim.
Ispred mene korača
ljubičasta sen,neodlučno i obazrivo,
na vetru, u huku
dalekih talasa, so na koži i žeđ podsećaju,
ovo je priroda
ljubavi-nikada je dovoljno dok je plima i
uvek je previše kada
je nema.
© Branka Korać
"