POEZIJASCG - forum POEZIJASCG -
DOBRODOŠLI NA FORUM O POEZIJI I JOŠ PONEÈEMU !
 
 POETNAPOETNA  PitanjaPitanja   TraiTrai   Lista lanovaLista lanova   Korisnike grupeKorisnike grupe   REGISTRACIJAREGISTRACIJA 
 ProfilProfil   Proveri porukeProveri poruke   PristupiPristupi 

Sudar svetova

 
Napii novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> DRAMA
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeu temu  
Autor Poruka
SkySeeker



Pridruio: 07 Mar 2007
Poruke: 5
Lokacija: Beograd

PorukaPoslao: et Mar 08, 2007 9:44 am    Naslov: Sudar svetova Odgovoriti sa citatom

Lica:
ON: Jedan od ko zna koliko junaka
ONA: Psiholog. U pokušaju da bezlièju dâ oblik.
SLUŽBENIK: Poneki. Nebitan za prièu.
SEKRETARICA: Jedini svedok. Nebitan na sudu èasti.

SCENA PRVA
(U kancelariji)
ONA: Pazi, mladiæu! Reæi æu ti reè, a ti mi reci prvo što ti padne na pamet. Važi?
ON: Poènite… Pa, kako bude.
ONA: Dobro, idemo. Kuæa.
ON: Raketa.
ONA: Raketa?!
ON: Gde su kuæe tu su i rakete. Kuæe se prave da bi rakete imale šta da rade.
ONA: Hmmm… dobro. Vernost.
ON: Pas.
ONA: Glava.
ON: Dupe.
ONA: Kako… Dupe!?
ON: Gde je glava tu je i dupe. Sem ako neko nema dve glave.
ONA: Mogao si da kažeš pismo. To je suprotno od glave.
ON: Pismo nije suprotno od glave.
ONA: Kako to? Novèiæ ima glavu i pismo?
ON: Novèiæ ima revers i avers. Pismo i glava su metafore.
ONA: Dobro, imaš pravo. Idemo dalje. Život.
ON: Zajebancija.
ONA: Zajebancija!?
ON: Da. Stvar koja nema nikakvu upotrebnu vrednost.
ONA: Ne bih baš rekla da je tako.
ON: Da život iole vredi smrt ne bi postojala. Blago onima kojih sada nema, mene nema više nego njih.
ONA: Pišeš poeziju?
ON: Bilo je i toga nekad. Kome je danas do poezije.
ONA: Da, da, jasno mi je. Nastavimo. Bolest.
ON: Još veæa zajebancija.
ONA: Samo jedna reè, molim te. Rekli smo, prvo što ti padne na pamet. Patka.
ON: Riba.
ONA: Metafora ili prostakluk?
ON: Ni jedno ni drugo. Patka pliva na vodi, riba živi u vodi. Šta je tu prostakluk? Rekli ste, suprotnost…
ONA: Dobro, dobro! Kaži mi reè koja nema suprotnost.
ON: Rat.
ONA: Kako “rat”? Zar nije suprotno od rata – mir?
ON: Nije. Svaki mir, u istoriji èoveèanstva, bio je samo priprema za rat. Hladni mir, privremeni mir, trenutni mir, nametnuti mir… nema mira, samo rat, priprema za rat, rat, rat…!
ONA: Otkako si ostao bez obe noge, postao si sarkastièan?
ON: Okolina je takva. Samo pokušavam da joj se prilagodim.
ONA: Baš svi su takvi?
ON: Baš svi.
ONA: Imaš li devojku?
ON: Imao sam.
ONA: Šta je sa njom?
ON: Našla je boljeg. Sa nogama.
ONA: A-ha, tu smo, dakle! To nije razlog da budeš razoèaran, a još manje ironièan.
ON: A da li ste vi udati, ako smem da pitam?
ONA: Smeš da pitaš. Bila sam udata. Sad sam razvedena.
ON: Odlièno! Udajte se za mene.
ONA: Za tebe?!
ON: Da. Treba mi žena, više nego ikad. Dosta mi je dušebrižnika sa strane.
ONA: Pa… ne znam baš… Ti i ja ipak nismo par.
ON: Kako, nismo? Tražili ste suprotnosti. A vi i ja smo sušta suprotnost, kao stvoreni jedno za drugo.
ONA: Za brak je potrebno nešto drugo, ali sad… nema veze.
ON: Sve je jasno. Ne morate dalje.
ONA: Dobro, de. Da vidimo šta æemo dalje.
ON: Nema dalje. Poljubite me u kurac.
ONA: Molim!?!?
ON: Èuli ste. Nemojte da vam ponavljam.
ONA: Zašto tako razgovaraš sa mnom? Pokušaj da se smiriš.
ON: Pokušao sam ali, ne vredi. Vi imate kuæu, kola, stan… a šta ja imam? Drugi mi podnose gusku, èiste guzicu… a vi me tu zajebavate…! Ma, nosite se u božiju mater!
ONA: Dobro, dobro, smiri se, èoveèe! Idi sad u svoju sobu ali, pazi… ti i ja još nismo završili.
ON: Ne, nikako! Još æemo mi i da se spanðamo, da postanemo ljubavnici. (Glas mu je podrhtavao) – Prvo ljubavnici, pa muž i žena. Sve po redu.
ONA: Ne trudi se više, ne možeš me uvrediti. Idi, ispavaj se. Sutra æe ti biti lakše.
(Odvode ga u njegovu sobu)

SCENA DRUGA
(U njegovoj sobi)
ONA: Kako smo danas? Je li bolje?
ON: Pa… tako. Bolje.
ONA: Baš mi je drago. Kako si spavao?
ON: Loše. Grize me savest…
ONA: Je l’? A zbog èega?
ON: Zbog onog juèe…
ONA: A šta je to bilo juèe?
ON: Znate vi…
ONA: Ništa ja ne znam. Juèe se ništa nije desilo. Naprotiv, bio si odlièan. Znaš… oduševio si moju sekretaricu.
ON: A vas?
ONA: Ja moram da skrivam emocije. Moja oseæanja nisu važna.
ON: Da, da… Smerna majka i dobar lekar. To se danas retko nalazi.
ONA: Opet poèinješ?
ON: Izvinite… Ne mogu da se kontrolišem.
ONA: A ko kaže da treba da se kontrolišeš! Budi i dalje nemilosrdan. Budi prkosan, jer… dok prkosiš, dotle i postojiš. Jesi li jeo nešto?
ON: Malo… Skoro niðta.
ONA: Što? Nemaš apetita?
ON: Ne, nije to… Tako… Neraspoložen sam.
ONA: Daj, èoveèe, smiri se. Reci, šta se desilo?
ON: Kad baš hoæete… Usr’o sam se…
ONA: Ha, bravo!!! Znaš li ti koliko danas ima ljudi koji smeju da kažu: “Usr’o sam se!” To je hrabrost…
ON: To je glupo… Ali, to je tako…
ONA: Polako, samo polako… Reè po reè, korak po korak… Biæe tebi bolje, videæeš.

(Dežurna sestra mu podmeæe gusku)
ON: Ne okreæite glavu, gospoðo psihološkinjo! Moja prljavština je mnogo veæa od ovo malo pišaæe! Gledajte slobodno!
ONA: Gledam, gledam, samo ti pišaj. A šta misliš da ti naðemo devojku, a?
ON: Neku zgodnu, bez ruku i bez nogu?
ONA: Zašto bez ruku i nogu?
ON: Da ne može da pobegne, da ne može da me zadavi, da ne može da vrišti, da ne može…
ONA: Dobro, dobro, ne moraš više da nabrajaš! (Zapisuje nešto u beležnicu).
ON: Pažljivo, sve pažljivo zapišite, trebaæe vam za arhivu! Da se buduæi ratnici uèe iz primera svojih slavnih predaka.
ONA: Èekaj, stani malo. Znaš li šta je najgore kod tebe?
ON: Znam. To što mi se nije digao, a ova sestra je bila tako zgodna…
ONA: Ne, nije to, smiri se malo, majku mu! Previše si nervozan, padaš u vatru za svaku sitnicu.
ON: E, i to me zabole.
ONA: Nisi mi odgovorio, jesi li jeo nešto?
ON: Hrane me, ne mogu se požaliti. Samo zinem, a oni trpaju. Ponekad ne znam ni šta sam jeo. Gore guska, dole patka… Kako je život lep, da samo znate…
ONA: Pa, dobro. Ima to i svojih prednosti… kad malo bolje razmisliš.
ON: Kako da ne! Ždranje i sranje je jedno te isto. Dok se ždere mora da se sere, dok se sere ima da se ždere, a to je najvažnije. Veèni krug ovog sranja koje vi zovete život ne sme biti prekinut.
ONA: Vidim da danas nisi nizašta. Ostaviæu te još malo samog, pa æemo nastaviti sutra. (Skuplja beležnicu i vraæa je u tašnu) - Bojiš se da ostaneš sam?
ON: Svi smo mi sami, samo neko sa smislom, a neko bez smisla. Naðite smisao samoæi… i više niste sami.
ONA: Lepo reèeno. Pametan si ti momak, nema šta.
ON: Èujte…
ONA: Reci.
ON: Znam da æu se opete kajati ali, nema veze… Nosite se u pizdu materinu, i vi i ta vaša jebena nauka…
ONA: Naravno. Poslaæu ti razglednicu iz pizde materine. A sad se dobro ispavaj, pa æemo nastaviti sutra. Aj, zdravo!
(Ostao je sam, zagledan u tavanicu, tupo, bez emocija…)

SCENA TREÆA
(U kancelariji. U blizini je sekretarica, napadno obuèena.)
ONA: Kako si spavao noæas?
ON: Loše. Grozno.
ONA: A što? Jesi li sanjao nešto ružno? (Seda za sto i priprema beležnicu).
ON: Da. Sanjao sam strašne snove.
ONA: Slušam. Sve mi detaljno isprièaj, biæe ti lakše.
ON: Sanjao sam kako prelazim reku, a dole ispod mene mrtve žene…
ONA: Gole, pretpostavljem…?
ON: Je li to važno?
ONA: Da, veoma.
ON: Pa, dobro. Bile su gole… i mrtve… Plutaju… a ja mokrim odozgo…
ONA: Danas si, vidim, dobro raspoložen. Rekao si: “mokrim”, a ne: “pišam”.
ON: Zajebite prekidanje…
ONA: Izvini! Nastavi, molim te…
ON: Dakle… one plutaju… i zovu me… Doði…! Doði…! Doði…!
ONA: Mrtve?! A zovu te?
ON: I mrtve… i gole… i krvave… tako jezivo… tako grozno…
ONA: I?
ON: I ništa. Probudio sam se. Vidim, i vi ste dobro raspoloženi…
ONA: Kako?
ON: Tako… Podmeæete mi polurazgoliæenu sekretaricu… Vidi se da ispod ima nešto, ali vidi se da ispod nema ništa. I to “nešto” i to “ništa” su zbog mene… Ja treba da ih dovedem u sklad, a vi da izvuèete zakljuèak, da napunite rokovnik.
ONA: Zar te baš ništa od toga ne zanima?
ON: Stavite mi ruku u gaæe, pa æete videti koliko me zanima.
ONA: Da nisi možda peder?
ON: Ni monah, ni peder. Za vas pacijent, za sve druge niko i ništa.
ONA: E, sad si onaj stari! Veæ sam se uplašila da æeš se popraviti.
ON: Èemu toliki strah?
ONA: Ti si mi najzanimljiviji sluèaj. Ne bih volela da te tako brzo izgubim.
ON: Još nisam na samrti?!
ONA: Mi, psiholozi, gubimo sluèaj kada ovi ozdrave…
ON: Sve se plašim da je odavde neko otišao zdrav.
ONA: Nemoj tako… Imamo mi i uspeha…
ON: Da, da, svakako! Groblja su puna vaših uspeha! Trebalo bi da napravite herbarijum, pa da nas presujete.
ONA: Nastavi. Zašto si stao?
ON: Neæu da nastavim dok vaša sekretarica ne napusti prostoriju.

(Sekretarica izlazi.)
ONA: Uvredio si je.
ON: Boli me kurac!
ONA: Ona je ipak…
ON: Ona nije predmet našeg razgovora.
ONA: U pravu si. Da nastavimo. Šta misliš o Frojdu?
ON: Ništa naroèito. Obièan seksualni manijak koji je, svojevremeno, silovao roðenu majku, pa od toga napravio nauku, nametnuvši svim muškarcima da je uzrok svih njihovih trauma takozvani “Edipov kompleks.”
ONA: Hmmm… da. A Darvin?
ON: Iskompleksirani, propali sveštenik koji nije shvatio suštinu religije, pa je izmislio svoju i nametnuo je celom svetu.
ONA: Da, da… ima tu nešto. A koja je tvoja religija?
ON: Hoæete iskreno…? Moja religija je “sranje”.
ONA: Kako to?
ON: Tako lepo. Znate li kako je poginuo moj najbolji drug? Pogodio ga metak snajperiste dok je pisao pismo devojci. Došao je kao èovek, a završio kao govno.
ONA: A ti? Èemu se ti nadaš?
ON: Ja oèekujem da me uskoro, vi i ovi vaši, ostavite na miru.
ONA: Pokušavamo da ti pomognemo…
ON: Je l’? A gde ste bili pre mesec dana?
ONA: Bila sam tu ali nisam znala za tebe.
ON: Imate li vi æerku?
ONA: Da, šesnaest godina.
ON: O­ho! Mogli bismo i da se orodimo! Smem li da je zaprosim?
ONA: Rekla sam ti da me ne možeš uvrediti.
ON: A ko je hteo da vas uvredi? Zar ne biste voleli da imate ovakvog zeta?
ONA: Eh, ti tvoji štosevi. Ne znam šta da radim s tobom.
ON: Da sam jedini, ni pô jada. U prvu kanalizaciju i gotovo! Ovako, ima nas mnogo, postoji opasnost od zagušenja. Veliki problem, nema šta!
ONA: Pa da znaš i da jeste! Nama je ipak teže…
ON: O, kako da ne! Nama je lakše, mi živimo na zvonce. Zvrrrn… pišanje, molim! Zvrrrn… sranje molim! Zvrrrrn… doruèak, molim!
ONA: Dobro, dobro, shvatila sam…
ON: Brzo shvatate, brzo razmišljate, brzo æete i napredovati… Biæe od vas nešto.
ONA: U koju si ti školu išao?
ON: U matematièku. Dok je matematika bila nauka.
ONA: Zar više nije?
ON: Jeste. Samo su se nauke malo pomešale. Loši matematièari postali su hemièari, loši hemièari filozofi, a svi zajedno loši politièari. Sad smo tu gde jesmo…
ONA: Zar ti u poèetku nije laskalo da budeš patriota?
ON: Na kom poèetku? Ja sam došao na kraju. Najpre su svi debelo zagovnali, pa su nas ubacili u igru, tek na kraju. Da sam ja bio na poèetku do svega ovoga ne bi ni došlo. Mi smo tu samo da zasladimo. Davno je ovo poèelo…
ONA: Da, da… razumem… ili bar mislim da razumem. U redu, rešila sam da završim sa tobom.
ON: Najzad! Hvala bogu, veæ jednom!
ONA: Znaš li šta sam napisala o tebi?
ON: Baš me zanima…
ONA: Evo ovo… (Pokazuje mu èist beli papir)
ON: Pa i nije baš puno…
ONA: Ništa! Ti si za mene neosvojiva tvrðava. Poražena sam, predajem se.
ON: Ne mogu da verujem! Možda je trebalo da ja budem psiholog vama?
ONA: Ko zna šta je sve trebalo da bude, ali sad nije važno.
ON: I šta æemo sad?
ONA: Boli me dupe, radi šta znaš!
ON: O-pa! Ipak smo nešto nauèili. Taj reènik, ti izrazi…
ONA: Nisam nauèila da trpim poraze, razumeš li ti mene?
ON: Da, da, kako ne. Invalidi su kao amebe, od jednog nastanu dva, od dva èetiri… i to sve zbog humanizma. Koliko samo ovakvih dupeglavaca zagaðuje svet… pravo na život po svaku cenu.
ONA: Zašto baš mene da zapadne jedan od njih?
ON: Vi ste priznali poraz, a mene ubeðujete da sam pobednik. Moraæete još jednom da okrenete toèak sreæe.
ONA: Èoveèe! Nudila sam ti priliku da uðeš meðu normalne ljude!
ON: A sad više ni sami ne znate šta su to normalni ljudi…
ONA: Ne, nisam ja ispala iz igre, ja æu još imati pacijenata, a ti…
ON: Sad vi laskate sebi. Osvajate tvrðave sa tuðim žrtvama…
ONA: Sa tuðim žrtvama!?
ON: Da. Podmeæete sekretaricu, a svoje dupe èuvate.
ONA: I dalje me ne možeš uvrediti. Koliko noæi nisam spavala smišljajuæi taktiku…
ON: Što me niste uzeli za ljubavnika, pa da zajedno smišljamo taktiku?
ONA: Ko si ti ustvari?
ON: Ja… (Trenutni zastoj uz blagi i ironièni osmeh). Intelektulni varvarin, èovek iz viših dimenzija, onaj koji ne moli i ne prašta, ne pokušavajte da mi stanete na put, jer… gde ja zaorem brazdu tu ni korov ne raste…
ONA: Opet pokušavaš da budeš pesnik?
ON: Ne. Pokušavam da ublažim tragediju…
ONA: Svet je pun tragièara, dragi moj. Nema tu tragedije, zajeb’o si stvar i gotovo. Nego… šta æeš sad?
ON: Ništa, èekaæu vas…
ONA: Mene?!
ON: Da, vas! Vi ne trpite poraz i pokušaæete opet i opet i opet… A ja æu vas vrebati u svakoj prostoriji, i dok ste budni, i dok spavate, nikada me se neæete rešiti, nikada… Kažu da poraz èini èoveka jakim. Lažu. Poraz izluðuje, boli, peèe… to je crv koji mu ispija snagu, tera u ludilo, u oèaj…
ONA: Ne vredi ti da se upinješ, ne verujem da æemo se ikada više videti…
ON: O, i te kako! Biæu vam u sudoperi, u špajzu, u spavaæoj sobi, u kupatilu… biæu senka na svakom zidu, senka što pilji samo u vas… još æete se vi mene nagledati. Pa zar stvarno mislite da se od poraza može pobeæi?
ONA: Vreme leèi sve. Zaboraviæu te za pet minuta. Zbogom porazu moj, i želim ti sve najbolje! (Ljubi ga u èelo i pušta sestru da ga odvedu).
ON: (Gleda je æutke)
ONA: Imaš još nešto da mi kažeš? (Zaustavlja se na vratima).
ON: Da. Dobra ste pièka. Šteta što nisam uspeo da vas osvojim…
ONA: Pièke smo oboje, svako na svoj naèin. Zbogom.
ON: (odlazi)

ZAVRŠNA SCENA
( U kancelariji.)
ONA: (Sedi za stolom i netremice pilji u jednu taèku. Prilazi joj sekretarica.)
SEKRETARICA: Ipak ne možete da ga zaboravite?
ONA: Koga?
SEKRETARICA: Znate vi koga, ne vredi vam da se pretvarate.
ONA: Mala, ako te dohvatim…
SEKRETARICA: Postajemo agresivni, to nije dobro za našu profesiju.
ONA: Šta ti znaš šta je dobro za našu profesiju!
SEKRETARICA: (Seda do nje, i unosi joj se u lice). - Muškarci su vam kao Jasoni, traže zlatno runo i, dok ga traže, ništa ne vide i ništa ne èuju. E, tada sa njima možete da radite šta hoæete, tada su glina koja se može mesiti po sopstevnoj volji…
ONA: Da, da, ti æeš da me nauèiš. (Gleda i dalje zamišljeno u jednu taèku) – Mala… mnogo èitaš te gluposti. Preði na nauènu fantastiku.

KRAJ
(U kancelariji.)
ONA: (Borila se sa samom sobom. Otiæi ili ne? Samo još ovaj put, poslednji put, zaklinjala se u sebi. Preæi preko sopstvenog leša. Rekla je, nikada više. Ali, “jedan poraz vuèe drugi…” Pad u ambis se ne može zaustaviti. U hodniku je zaustavlja službenik).
SLUŽBENIK: Gospoðo! Gospoðo, molim vas, nemojte ulaziti!
ONA: Ali… Zašto?! (Jeza se uvlaèi u kosti.)
SLUŽBENIK: Vaš štiæenik je noæas… izvršio samoubistvo…
ONA: Ali… Kako…?!
SLUŽBENIK: Lekovima.
ONA: Pa… On nije imao lekove?!
SLUŽBENIK: Izgleda da je skupljao od drugih pacijenata. Jedan po jedan…
ONA: Ne… Ne… Ne mogu da verujem…! Ko mu je dopustio?
SLUŽBENIK: Nije mu niko dopustio. Sam je tako hteo.
ONA: Moram… Moram da uðem…
SLUŽBENIK: Kako hoæete!
ONA: (Ulazi i odmah izlazi, uplakana).
SLUŽBENIK: Gospoðo… Ostavio je ovo za vas. (Pruža joj koverat.)
ONA: (Uzima æutke koverat i odlazi u svoju kancelariju).

PISMO
ONA: (Otvara koverat. Ruke joj lagano drhte).
Poštovana g­ðo psihološkinjo!
Kao što vidite ja, vaš najveæi poraz u životu, nisam više meðu vama živima, i to neka vas ne brine. Ipak, hteo sam da vam kažem ovo: lagali ste, sve ste lagali. Niste imali ni muža ni kæerku (nije važno kako sam saznao, na kraju se ipak sve sazna). Zar ste stvarno mislili da jedna razjebana osoba može da dovede u red drugu razjebanu osobu? Zar ste stvarno mislili da svo znanje sveta leži u tim vašim knjigama, i da ništa ne treba nauèiti od života? Kao što vidite, ja sam vas proèitao, a ne vi mene. Ovaj vaš poraz, kao uostalom i moj, zapoèeo je mnogo ranije. Opijeni lažnim pobedama, stvarnost vam je izmicala iz ruku, prosipala se kao teènost. Jednom ste to morali saznati. Ja sam ušao u VAŠ život, a ne vi u moj, ja sam VAMA otvorio oèi, a ne vi meni, nisam zloban kad vam to kažem. U ovom trenutku, niko vas ne voli više od mene. Sada smem da kažem da sam do ušiju bio zaljubljen u vas. Oseæam se kao pubertetlija, pa je i za vas i za mene bolje da jedno od nas dvoje ne bude u životu. Preklinjem vas: u ime te neuzvraæene ljubavi, pretvorite ovaj poraz u pobedu. Ja nisam bio važan, meni nije bilo spasa, ali za mnom æe doæi hiljade drugih, jer nesreæni ljudi su kao železnica, zakaèe se jedan za drugog, i vuku se… Ne lažite više ni sebe ni druge, uspeæete, siguran sam. Poslednjii put ste mi pokazali prazan beli papir, sada imate i jedan prazan bezbojan život, i ovo moje pismo za poèetak, nešto ipak imate. Samo hrabro, možete vi to! Mnoge neosvojive tvrðave tek èekaju da budu osvojene. Stegnite srce, pucajte istinom i - pobediæete.
Voli vas veèno vaš: PORAZ
P.S. Ne plaèite za mnom. Upotrebite me.

(Sa prozora kancelarije odlepršaše dva goluba).

ONA: (Nasmejana. Sa oèima punim suza). Ipak si našao drugaricu. (Gleda u oblake kroz prozor, bori se da ne zaplaèe).

Mesec ti se sramno lepio za noge
Jureæi te svuda poput oštrog maèa
Htela si da plaèeš, ne znam zašto trpiš
Sve se ionako zaèinje iz plaèa.

AUTOR
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
ljuba-trebotin
Site Admin


Pridruio: 10 Avg 2006
Poruke: 279
Lokacija: Kruševac

PorukaPoslao: Uto Mar 13, 2007 11:27 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Bravo Sky,

Bolno i upeèatljivo! Život ide svojim putem i kad boli i sumnjom u izlaz muèi !
_________________
*Šta je mir duše, naspram oštrih ivica slobode*
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email Poseti sajt autora
SkySeeker



Pridruio: 07 Mar 2007
Poruke: 5
Lokacija: Beograd

PorukaPoslao: Uto Mar 20, 2007 3:25 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Moguæe da sam malo preterao, ali...
svako piše o onom što ga najviše boli.
Bar se nisam folirao.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Alfa



Pridruio: 24 Nov 2007
Poruke: 33

PorukaPoslao: Uto Sep 30, 2008 3:56 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

SkySeeker ::
Moguæe da sam malo preterao, ali...
svako piše o onom što ga najviše boli.
Bar se nisam folirao.


Nisi se folirao, a nisi ni preterao, a bilo bi dobro da dopises jos nesto
_________________
Èim se genije pojavi glupaci se udruže protiv njega.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Prikai poruke iz poslednjih:   
Napii novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> DRAMA Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

Skoi na:  

Ne moete pisati nove teme u ovom forumu
Ne moete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne moete menjati vae poruke u ovom forumu
Ne moete brisati vae poruke u ovom forumu
Ne moete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001 phpBB Group
Prevod by CyberCom
Chronicles phpBB2 theme by
Jakob Persson (http://www.eddingschronicles.com). Stone textures by Patty Herford. .