POEZIJASCG - forum POEZIJASCG -
DOBRODOŠLI NA FORUM O POEZIJI I JOŠ PONEÈEMU !
 
 POETNAPOETNA  PitanjaPitanja   TraiTrai   Lista lanovaLista lanova   Korisnike grupeKorisnike grupe   REGISTRACIJAREGISTRACIJA 
 ProfilProfil   Proveri porukeProveri poruke   PristupiPristupi 

Nova knjiga Snežane Èkojiæ, "Svitanje u Midgardu"

 
Napii novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> RECENZIJE KNJIGA
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeu temu  
Autor Poruka
Incendia_Eterna



Pridruio: 28 Jul 2008
Poruke: 1

PorukaPoslao: Pon Jul 26, 2010 9:10 pm    Naslov: Nova knjiga Snežane Èkojiæ, "Svitanje u Midgardu" Odgovoriti sa citatom

„Svitanje u Midgardu“ Snežane Èkojiæ
-Milan Ðurašinoviæ-




www.snezanackojic.zxq.net/index.htm



Veæ na startu, zbirkom pesama „Duša hodi kroz vetar“ 2007., Snežana Èkojiæ najavila se kao talenat s kojim treba raèunati. Odmah je obeležila tematiku i postavila mrežu neprikosnovenih svojih motiva. Bilo je oèigledno da se pojavila debitanktinja koja mora postati ime u našoj poeziji.
Predviðanja su se obistinila. Došla je nova zbirka pesama Snežane Èkojiæ „Svitanje u Midgardu“ 2009. godine. Pesnikinja u njoj demonstrira onu pravu zrelost u smislu da slobodnom kreacijom poveže dijametralno suprotne motive koji pesnikinju dovode do poetskog izraza. Ona ovde demonstrira svoju vokaciju i autorski identitet.
Knjiga „Svitanje u Midgardu“ se otvara pesmom „Ustaj!“ To je kratka pesma od pet stihova koja ima indikativnu vrednost. Pesma u biti sadrži dimenziju znaèenja i metafizièku dimenziju. Glasi : „Svanulo je oko dana, ustaj da kažeš: “Evo me svete / Ustaj jer ako zalutaš u noæi / Niko te neæe èuti, kad jednom / Duboko za svagda legneš!“ U figuri „oko dana“ sugeriše se svetlost prvog dana postanja. Potencirano je naèelo, zatim ritmièko-melodijska linija pevanja, osamostaljena i korektno izvedena. Onda dolazi opomena i strepnja od noæi i nestanka. Metafizièka pozicija svetlosti prema konaènoj sudbini, u kojoj, kako se kaže, „Niko te neæe èuti, kad zauvek jednom, Duboko za svagda legneš“.
Sledeæa pesma „Uvertira“ govori o pesnikinji koja sumnja da peva u eter. Pre je to, kaže se, rat violina, urlici, dok junakinja govori o raðanju istine „o svakom maslaèku što sanja zrenje i sprema se za put u visine...“ zatim sledi definicija metafizièkog prostora reèena stihom „prostor je iluzija dalekovidih“. Zatim epiloški distih, koji glasi „moja duša je uz zbunjene maslaèke hodila kroz (v)etar...“ Kraj lepe pesme ju uvodi u avanturu bez izgleda za povratak. Tako da zbunjuje maslaèke. „Uvertiru“ je mnogo lakše i ubedljivije napisati nego proèitati kako treba.
Zatim još jedna programska pesma „Poetska tišina“. Govori o najstarijoj pesmi kojoj se ne može razumeti jezik. Pesma prvotne reèi, odvajanja od tela, najvišeg zakona pesnika o kreativnoj slobodi. „Udahnuta... u poetskoj tišini sna“, kaže se na kraju pesme. Pesnikinja je opet zauzeta jednim naèelom. Bavi se reèju, najstarijom temom u ovoj ljudskoj vrsti. Onim što je veèno, pa i transcendira prema tišini kao opozit pesme i pojedinaène reèi. Hod lirske junakinje kroz vetar i vazduh skreæe pažnju na pesnikinjine snove u drugim svetovima. Njen hod kroz vetar sve je manje od ovog sveta. Zato je fantazmagorièan, donekle nepojaman i fascinantan, skoro kao život u nekom novom svetu.
U pesnikinjinim stihovima hvata se nepostojana slika njene nadstavrnosti. U njenoj nadstvarnosti egzistira božanstvena lirska junakinja. U lirskoj avanturistkinji prepoznaje se èudestvena strast prema takoðe bizarnim oblicima života. Stanje kreirane stvarnosti nema svoj fizièki svet. Ono, reklo bi se, traje koliko magnovenje koje treba uhvatiti dok se hoda kroz vetar i etar. Pesnikinja zahteva samo jednu stvar od svojih moguæih èitalaca. Da uhvate trenutak i fascinaciju.

Umesno sasvim mogla bi da se lako parafrazira karakterizacija lika Branislava Petronijeviæa koga portretiše Radovan Beli Markoviæ u novoj prozi. Naime, naša pesnikinja je transcedentalnih svetova izvanredna poslanica, u tmurnoj ovdašnjosti bez agremana; Snežana Èkojiæ u ovoj knjizi poezije otvara i zatvara zagradu trenutka u veènosti. Izlaže sliku neke druge idejske stvarnosti i fiksira ju oštrim refleksijama. Njeno pesnièko mišljenje doživljava se poput bumeranga. Postoji i utièe na èitaoca na naèin povratnog delovanja. Dejstva koje ispunjava pogled na svet i svet njemu samom.

„Predugo stojim kao èvor, Na problematiènom goblenu okruženja, Kao smetnja i strah u mislima pobožnih. Nepoželjni rušitelj ružnih fasada?“ èitamo na poèetku pesme „Predugo“, što pozicionira pesnikinju u odnosu na svakodnevni svet i život u njemu. Pre toga pesnikinja Snežana Èkojiæ spominje pesmu stepskih vukova, život u Tao majci, prvog zubatog vrabca, tibetansku promrzlinu i toplotu, Kemadero u Sevilji gde je inkvizicija spaljivala jeretike, mitove i motive nordijske mitologije, i, potom kaže: „Mene su zaobilazili ljudi, a tebe godine, Pesnièe, ko je ostao lepši?“, naime, do „Pesme leda i vatre“ u svitanjima u Midgardu, gde govori: “Jutro je obojilo u belo celu dvoranu, tela poprimila boju truleži; izjedene, spavaju oko zaklanog teleta bez trbuha i oèiju“. S napomenom da je Midgard u nordijskoj mitologiji u stvari svet ljudi. Bila bi uvreda za inteligenciju èitalaca kad bi èovek hteo da istièe ponaosob svaku od navedenih pesnikinjinih slika i misli kojima je isprovocirala oseæanja istih èitalaca. Sve su te slike tako jasne, a misli razgovetne, i jedne i druge duboko prooseæane i konaèno stavljene na papir.
Glavno je pitanje u èemu je poezija Snežane Èkojiæ originalna. Nedvosmisleno zato što je iskrena. Ne u znaèenju da je do kraja intimizirana i ispovedna. Iskrena je pošto se ispisuje sa razlogom. Ona ima u sebi elemente zadatog života i elemente novoga života. Ona je Vita nuova za našu pesnikinju. Za nju je nova stvarnost najèudnovatija od svega na svetu. Ne može da se iskaže dok joj se ne podredi sve što se ima. Pesnikinja svedoèi da poeziju stièe tek pošto je izgubila skepsu. Ona pokazije snagu da prevaziðe konflikte sa sobom i na poetski naèin širi svoj filozofski horizont. Ujedno intenzivira do kristalne mere lièna oseæanja i plastièno ih izražava pesmom.
Pesnièki postupak Snežane Èkojiæ ogleda se u hvatanju neodreðenog oblika unutar buduæe pesme. To je neka vrsta arhipelaga što æe kasnije postati struktura poetske tvorevine. Ona unapred fiksira završetak i pretpostavlja poèetak, ali ne i sadržinu koja æe se naæi izmeðu tih dveju destinacija. To je postepeno otkrivanje sadržaja dok su još nadahnuæa pro ruci. Pesnikinja retko interveniše na razvoju dela. I to je kljuèni argument u prilog originalnosti njenog stvaranja i stvaralaštva. Ona se ne povodi narcisodnošæu mišljenja koje je, kako kaže Borhes, nevažnije nego što mislimo. Njeni stihovi idu u dva pravca. U jednom da iznesu odreðene okolnosti, zatim da nas fasciniraju poput prirodne pojave. Snežana Èkojiæ ne zagovara posebnu estetiku. Naprotiv, pesnikinja se kloni potencijalnih ogranièenja bilo kakve teorije. I u tome leži, izmeðu ostalog, njena originalnost.

Njeni stihovi nisu zagrcnuti, ali nisu ni rasprièani do kreativne neodgovornosti. Na martinski naèin dolaze sreæno do dobro naðene reèi i izražavaju egzistencijalnu poziciju lirske junakinje u svojevrsnom opštem interregnumu. Njena poezija je intenzivna i posveæenièka, dramatièna, preciozna, britka; epifanijski uznesena i otkrivalaèki snažna. U svakom sluèaju radi se o talentovanoj pesnikinji i pesnikinji od retke inspiracije koja ima lepu pesnièku buduænost kojom æe, nadajmo se, dobro upravljati.


Milan Ðurašinoviæ
Valjevo, 2010.

http://snezanackojic.zxq.net/index.htm
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Prikai poruke iz poslednjih:   
Napii novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> RECENZIJE KNJIGA Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

Skoi na:  

Ne moete pisati nove teme u ovom forumu
Ne moete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne moete menjati vae poruke u ovom forumu
Ne moete brisati vae poruke u ovom forumu
Ne moete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001 phpBB Group
Prevod by CyberCom
Chronicles phpBB2 theme by
Jakob Persson (http://www.eddingschronicles.com). Stone textures by Patty Herford. .