lepa_S
Pridruio: 17 Avg 2006 Poruke: 924 Lokacija: ch
|
Poslao: Pon Avg 30, 2010 8:02 pm Naslov: Stih dana i pesmu nedelje avgusta 2010-bira Aleksandra Mlade |
|
|
PESMA NEDELJE 31.8.10
ЗАСПАЛА РИЂОКОСА
Риђокоса заспала
у недељу Страшног суда
Ни звона Богородице Љевишке
никад је нису пробудила
Путујући кроз векове
од Свете Софије Константинопоља
Преко језера Охридског
и још преко седам гора
Заспала грешница на благ дан
драгог није дочекала
О има ли кога
звук фруле да чује
Да проговори, јауче
пева, вапи, псује.
Ни бистре воде ни ватре
ни одоре, ни смерних стараца
Ни разговора, ни смеха
ни лелека.
Горан Ђорђевић
1981.
STIH DANA 30.8.10
U TRENU SVAKOM NEK TE IMA
Dobro je dok si tu,
u grcaju
u snu,
suzi i osmehu
dobro je dok si tu.
U trenu svakom nek te ima
u izmaglici,
u oĆØima,
u poribima, na Ŕavovima
u ono linija na dlanovima,
u vetru Ŕto studen u kosti ganja
u kasni suton i u svitanja,
u kapi kiŔe,
u zraku sunca
u svakom delu nemirnog srca.
U onoj najmanjoj grudvici leda
i u mirisu domaƦeg hleba,
i koga briga na Ŕta miriŔe
prvo Å”utÅ”tanje proleƦne kiÅ”e
i koga briga na Ŕta nas sete
krici galeba Ŕto nebom lete.
Meni je vazno da te ima
u ovom vazduhu u grudima.
Stvarno je dobro dok si tu
u trenu svakom dok te ima.
U ovom damaru u prstima
u radostima
i Ʀutanjima
u ono malo ŔaŔve boje
u svakom trenu poneŔto tvoje
sasvim je dovoljno luckasto moje.
(C) Svetlana Biorac-MatiƦ
STIH DANA 29.8.10
POÅ TOVAĆU -Ljubica Vukov-DavĆØik
OBIĆAJ
Kada se budem
odluĆØila
na umiranje
i
OSTAVIĆU
Sedam slonova
sinovima
za sreƦu
i
OBEĆAĆU
Zvezdama Ŕto sjaje
pod ogrtaĆØem
meseĆØeve praÅ”ine
da
OSVETLEĆU
Put veĆØnosti
svicima
Å”to svetle po noƦi
i
OBAVEZAĆU
Ljubav
da svaku svoju kap
i iskru
podari meni
i
OBJASNIĆU
Da bih pristala
da umrem pre tebe
kako bih te i dalje
odgore
ĆØuvala i pazila
zato
ODLEPRÅ AJ
Kometa
je naŔa magija
ispratimo repatice
ko loptice
neka svetle
viŔe ih
mi neƦemo videti
i
ODAJ
PoŔtovanje
Divljenje
U hramu
Devica Veste
I Blagoslov ĆØistoti dajmo
(C) Ljubica Vukov-DavĆØik
26.08.10 ā
STIH DANA 28.8.10
ĆEKAM TE -Mirjana Lukic Calic
Ćekam ten a istom mestu,
u predgraĆ°u grada
ni moga, ni tvoga
i ne pitam
ni da liā¦
ni kada.
NiŔta od toga,
samo te ĆØekam.
Ćekam te u svojoj samoƦi
pod svetlima neona,
umorna od lažne nade,
od tuge i bola,
al` ipak te ĆØekam.
U ĆØekanju,
mislima te milujem,
po neku suzu pustim,
po neku pesmu napiŔem,
samo za nas.
ĆekaƦu
do neke nove noƦi
kad Ʀe mo se opet sresti,
u nekom novom stihu,
na nekoj novoj cesti,
u predgraĆ°u grada,
ni moga ni tvoga.
(C) Mirjana LukiƦ Calic
STIH DANA 27.8.10
Å VEDSKI VOZ āX 2000″
Moram da odem u toalet
da napiŔem ovu pesmu
Da li ima novih putnika?
Da, ja!
OseƦam se kao nova osoba
putujuƦi pored tebe
Mogli bi da zasnujemo porodicu
kraj kupinovog žbuna
tu, uz prugu
i da se venĆØamo
u onoj slatkoj crkvi
kao Ŕampita na bregu
da projurimo
pored proleƦa
i siĆ°emo u leto
odmah da se kupamo
ili samo tako da se vozimo
do besvesti
i brojimo leteƦe njive
/////////////////////////////////
Moj grob
moj grob je proleteo!
Ćekaj malo
doƦi Ʀu
posle života
u minijaturi
zadovoljna sam
Samo Ʀu prvo
da se vratim kuƦi
Moram da se vratim kuƦi
(C) Eleonora Luthander
STIH DANA 26.08.2010.
ДОК ПРОЛАЗИШ ГРАДОМ-Mића Живановић
Као и сви други, дивим ти се крадом,
заборављам поглед негде на твом телу ,
можда и не слутиш док пролазиш градом,
дечацима ледиш крв тек узаврелу.
Све некако стане, заћути у трену,
а погледи неми у стопу те прате,
прошапће неко види ону жену,
кад одмакнеш лаже да од некуд зна те .
Ако се окренеш ил застанеш мало,
свако главу доле ко да нешто тражи,
од погледа твога занеме јунаци,
настане тишина ко на мртвој стражи.
И тако данима увек иста слика,
а ја бих да могу да измислим нешто,
да измамим осмех са воштаног лика,
што као у сефу крије душу вешто.
Ма признајем јеси ко богиња збиља,
али и у теби женско срце бије,
пала је и Троја, Рим, Спарта, Бастиља,
нетакнуто ништа још остало није.
Но Амор и ја смо већ дуго у свађи,
најбоље сам стреле потрошио давно,
нека на те куле јуришају млађи,
и без тог трофеја осећам се славно.
Е, ово већ личи на познату причу,
о киселом грожђу и лукавом лисцу,
за мене је касно, одустајем часно,
а твоја лепота нек опрости писцу.
Мића Живановић
STIH DANA 25.08.2010.
KLJUĆ-Davor SlavniƦ
ā¦klikerima Ʀutljivog
mastila,
tajnom,
nevidljivom svjetloÅ”Ć¦u,
fino sklupĆØanom
praŔinom,
krilatim jecajima
nezaborava,
utisnuƦu peĆØat u kamenu,
u njene crvene krovove
postanjaā¦
ā¦sjedinjeni u vrelini
dlanova,
(ti i ja)
zaspaƦemo
isprepleteni,
ukroƦeni,
zakljuĆØani,
izvan ovozemaljskih prostora
naÅ”ih strahovaā¦
Bacimo kljuĆØ!
ā¦poželimo tada
da se viŔe nikad ne sjetimo
gdje smo izgubili taj
(samo naÅ”)
jedan,
jediniā¦
ā¦zlatan
kljuĆØā¦
(C) Davor SlavniƦ
21.08.2010. godine
STIH DANA 24.8.10
229 ā Dejan PeriƦ
hladno je noƦas u ovoj mojoj sobi bez zidova
ta hladnoƦa me podsetila na tvoju toplotu
i vozovi koji su tog jutra prolazili
dok sam skupljao hrabrost da odem
iŔli su tebi
i sve moje je posle toga iŔlo tebi
kojoj nisam doŔao
hladno mi je noƦas
ali krv mi je joÅ” topla
i puna tvojih dodira
negde su saĆØuvane tvoje reĆØi
u meni
duž puteva koje sam gazio
u tiŔini koju sam sluŔao
i u mojim pokretima
ima tvojih
evo moj dah ponovo piŔe tvoje ime
na hladnom staklu
i dok sluŔam tvoju muziku
priĆØaƦu sa tobom
govoriƦu ti sve Å”to želim
sve Å”to oseƦam
iako te nema
i uprkos tome
jer bilo je lepote u mom odlasku
koju nikad nisam razumeo
negde zapamƦen miris tvoje kose
negde saĆØuvana nežnost tvoje ruke
zauvek Ʀe biti moji
i kad ne budem mogao da gledam
ili sluŔam
i kad zaboravim boje
zauvek
umrem li
izvadiƦe iz mene srce
tvoje
STIH DANA 23.8.10
Nema nama naŔeg Srca viŔe
DuŔu naŔu s krvlju
iscājediÅ”e,
iz Srca se naŔe ime
briŔe,
zalud pjesnik o Kosovu
piŔe,
zalud slikar joŔ božure
riŔe,
temelj trava zatravila, ne
miriŔe,
tek ponegdje zvone zvona
tiÅ”eā¦
Nema nama naŔeg Srca
viŔe!
Zvjezdicama naŔe žene
oplodiŔe,
kopilani, dva nam oka
zavadiŔe,
bjelokapog, crnog orla
nakotiŔe,
da otima, siluje i pali, da
kidiŔe,
da po naŔem Srcu sad
urniŔe.
Javorove gusle
zanijemiÅ”eā¦
Nema nama naŔeg Srca
ViÅ”eā¦
Materi nam sisu
rasporiŔe,
da istekne mlijeko kojim nas
zadojiŔe,
iz utrobe, MiloŔe nam
povadiŔe,
iz grudi se krici
prolomiŔe,
niz obraze vrele suze
sliŔe,
kosovske nam kosti
zavapiÅ”eā¦
Nema nama naŔeg srca
ViŔe!
Ostade nam samo da se
pamti,
da se nikad zaboravu
ne da,
da nam RijeĆØ na usnama
plamti
i plamteƦa da se djeci
predaā¦
Da se nama, naŔe Srce
vrati!
(C) Miro Beribaka
PESMA NEDELJE 22.8.10
ПЛАНИНСКЕ БРАЗДЕ
Задњим орачима у Лободеру
Како сте седи драги моји старци.
По лицу вам од бора развалине.
Све сте у животу искусили и доживели,
све вас је стизало, па стигоше и године.
Сви ратови и јади овоземни,
вас планинце и село су разбијали,
а слично вама, класови овсени,
у заборавној се прашини повијали.
Где сте волове појили, корита су пресушена.
Како орати кад рала су по јендецима?
Лажна обећања су вашим потомцима давана,
док су бразде заливане старачким јецајима.
Плачете над браздама ваше младости,
јер су то сада врзине и парлози.
Нема ту више животних радости,
самоћи и вама исти су брлози.
Еј браздо, браздо, планински јаду,
да ли си своме дошла крају?
Одоше јаки орачи ка граду,
а бразде жељне младости старцима остају.
Како сте стари очеви наши,
а како сте некада млади били,
када сте сами бразде орали
и волове на извору младости појили.
Преостала старост рђа и гробљима се спрема.
Разговор водите једино са птицама.
Најмилијих више у селу нема,
село је њима пуно једино о Задушницама.
У граду ваша деца, децу стекоше.
Тракторима браздају нека поља проста.
Браздама завичајним збогом рекоше,
а ви још само попа чекате, вашег задњег госта.
И звона Љубостињска јавиће се тада,
да поздраве још једном старога орача.
Затим ће се угасити огњишта за свагда
и више неће бити ни смеха, ни песме, ни плачаā¦
Милош Милошевић Шика
STIH DANA 21.8.10
ЧЕРГАРКА
Докотрља се велики облак прашине
Ка мени, док размишљам
Усамљен на крстопутини
На коју би страну
Крт шкрипу расточених кола
Цигана чергара зачух
-Дођи у длан да ти гледам.
Као омађијан приђох старој циганки
А кроз измаглицу дуванског дима
Зачу се кикот безубих усти.
Погнуте главе испружих јој длан
На којем рече не пише ништа.
-Уми лице своје овом водом
Дигни главу и погледај у очи моје
Рећи ћу ти све о теби.
У трену схватих да те очи знам
Беху исте као оне
Које сам некада љубио.
Твоје суђаје -Проговори она
Деверуше ће бити на венчању њеном
А твоја судба записана рођењем
Оверена првом капком
Посисаног млека
И сузом радосницом
На грудима твоје мајке
Није да патиш, већ да луташ
Волиш, пишеш и певаш
О љубави без које ни нас неће бити.
Не гледај у јуче јер већ је сутра
Настави путем којим мораш ићи.
Фијукну бич, пођоше
Као да лебде на облаку прашине.
И сада на раскршћима
Увек бирам онај пут
На чијем се хоризонту
У игри светла појаве очи
Које сам некада љубио.
Александар Дрндаревић Сингер
DANI PREOBRAŽENJA
Komorane 19.08.2010. g.
STIH DANA 20.8.10
ПРОТЕСТНА ПЕСМА ОСТАРЕЛОГ ПЕСНИКА
Сви су наши опустели дани.
Празне су нам душе и кафане.
Шхћхурени ко птице на грани,
Још лижемо непреболне ране.
Све су наше наде опустеле.
Руше нам се кровишта, темељи.
На нов дан се наше жеље свеле.
Коло воде нови рушитељи.
Све су наше ноћи покрадене.
Развејани они лепи снови.
у апсане луче одведене.
Лучоноше сада клинци нови.
Мед од пчела, хемија разара.
Нека вајда од ораха није.
Плех музика, где је она стара?
Сад свирају зурле и шаргије.
Ни вино се на прави од лозе.
Шљивовица ни видела шљива.
Поезијом сад харају прозе.
Муза њена једва да је жива.
И док седим у своmе буџаку.
Кријем мисли од постмодерниста.
Тихо зборим неку нову жваку,
А она ми увек једна, иста.
Радивије Миладиновић Пацко
DANI PREOBRAŽENJA
Komorane 19.08.2010. g.
STIH DANA 19.08.2010.
254-Dejan PeriƦ
kao dokaz svega sto je proŔlo stojim naspram zemlje koja vene
i vidim tebe
i znam da je vreme
da padnem
dok pepeo izgorelih Ŕuma u mojim ustima tone u zvuk kiŔe
oseƦam blato na kostima
i vidim tvoje ruke kako nestaju
u tebi
i znam odlazeƦi
postajeÅ” smrt koja je poreklo svega
toplo je
noƦ i tiÅ”ina
kraj
STIH DANA 18.08.2010.
U lavirintu pokuŔaja
savladati u sebi govor
neiscrpna tema ostaje
ustalasani breg želja
jedina misao duŔe.
Roj starih svetova
poslednje delo
svega Ŕto vlada
u trenucima osame.
Prevelikom željom izatkana
stvaralaĆØki uzdignuta
do najveƦih visina
oĆØekujuƦi lovorike.
STIH DANA 17.08.2010.
Peko LALIĆIĆ
KAMEN SMO,
U ZEMLJI NAM JE MESTO
Iz zemlje
zemljani
na zemlju
doĆ°osmo
pauĆØinom povezani
iz zemlje
kameni
kroĆØimo
iz kamena
ruže nedrimo
u beton ih i ĆØelik
pretvaramo
trn bivamo
lelujamo
karike sastavljamo
u lance reĆ°amo
u nebo dižemo
na zemlju vraƦamo
iz zemlje
u kamen
u ljude
u ptice
u žito
sazrevamo
trĆØeƦi
poĆØasni krug
darujemo
kamenujemo
kamenimo
zemlja bivamo
kamen smo
u zemlji nam je mesto
PESMA NEDELJE 16.08.2010.
БРЕЗЕ-Mилисав Ђурић
Зашто ноћас вите брезе шуме
тако јако у смирај трепере?
Мјесец дријема, кāо да их разуме
и осмијехе у крошње им стере.
Шапутале брезе у тишини ноћиā¦
У свиленом руху према небу стреме,
да кāо некад, опет, мрсим косе њенеā¦
Ех, надања пуста да ће опет доћи!
Испод брезе бијеле сам у ноћи стојим,
сви сусрети наши са сјетом у мени.
Док брезе трепере, баш свега се бојимā¦
Тебе милаā¦Себеā¦Наше лажне сениā¦
Милисав Ђурић
STIH DANA 15.08.2010.
POVRATAK-Zoran Hristov
Повратак
Припреми ми мајко неко српско јело
када сутра дођем у родно ми село
из далеког света кући кад се вратим
годинама за њим своју душу патим.
Вратићу се сутра возом из даљине
само ме загрли и кажи ми ā сине
данима сам сањао загрљаје твоје
у даљини тражећи најмилије своје.
Припреми ми мајко српску зељаницу
првим возом ноћас стижем на станицу
далеко од куће сањао сам често
хлеба из црепуље и димљено месо
Вратићу се кући да будем на своме
да ми душу више туђини не ломе
умеси ми мајко кукурузну проју
да њоме нахраним гладну душу своју.
Припреми ми мајко домаћи пребранац
Србија је ово у њој нисам странац
у огњиште баци два до три кромпира
да одмарам душу док ми фрула свира.
Вратићу се кући за сеоска славља
и јабуку жуту крај мога узглавља
да пландујем испод родног неба
док машту голица мирис топлог хлеба
Припреми ми мајко мало качамака
домаћица српска што га спрема свака
нека брашно буде кукурузно бело
из воденице старе која храни село.
Вратићу се мајко нек запева кућа
нек се точи вино и ракија врућа
из тестије воде, ја сам мајко жедан
све ће ово проћи, завичај је један.
Зоран Христов
STIH DANA 14.08.2010.
RAZMIÅ LJAM-Branka Zeng
O jutru, koje Ʀe probuditi,
senku na zidu razdvajanja
misli, puŔtenih da izlete
kroz otvoren prozor, turobnog
dana u pokuŔaju da to postane.
OdbacivÅ”i osmeh nestajeā¦
pretvarajuƦi se u sebe nastaje,
posle jutra roưen, odlazi u noƦ.
Postaje, kao u ogledalu slika jutraā¦
Želje rastu, svetlo su probuĆ°eno.
Cvrkutom rasteruju sivilo
neodreĆ°enog bez oblika,
dana iz kog tek treba
da se rodim, u svetlu
izmilelih oseƦanja
da postojim likom,
nalik zori, mirisu mora,
Å”umu liÅ”Ć¦a, toploti dodira,
radosti, da budem Život!
Penje se u prkos svemu,
budi zvuk, pokret, uspavanu
živost, odbija prestanak i posle
zalaska, izvire poput reke
nestale u vrletima, žubori
u venama nalazeƦi smisao
od koga gradi novi nastanak
dana hraneƦi ga svetlom
nastavlja da traje novim
tokom proticanja trajanjaā¦
(C) Branka Zeng
ā
STIH DANA 13.08.2010.
UZALUD-Rade JoliƦ
Ti poĆØe neÅ”to da tražiÅ”
A ja ti kupih kera
Ti poĆØe da se uĆØiÅ” da moliÅ”
A ja ti kupih ruke za molitvu
I najmekÅ”i Ʀilim Ti poĆØe da gledaÅ”
A ja ti kupih mikroskop
Ti rijeÅ”i da se nauĆØiÅ” da ljubiÅ”
A ja ti Ŕake napunih zemljom
Ti pomisli da pokuŔaŔ da voliŔ
A ja kupih jednu ovcu
Jedan kotao
Jedno Ʀebe
I odoh na Komove
Da gledam kako se pare oblaci
I ĆØekam kiÅ”u
UZALUD
STIH DANA 12.08.2010.
ANA-M.
oĆØi su joj
zamagljeni prozor
kada ga otvori
izgovorila bi zamiŔljeno
ali grlo puca
ne prepoznaje put do reĆØi
prstima dodiruje slike
sa davno ispisanim datumima
ĆØuvaj ih ĆØuvaj ih
majko
to sam ja
to sam bila ja
majko
majko majko
ne daj me
majko
neƦu
Ana
biƦe leka
Ŕum kiŔe
i oĆØajno vreme
pridružiÅ”e se njenom plaĆØu
STIH DANA 11.08.2010.
RAZMIÅ LJAM-Branka Zeng
O jutru, koje Ʀe probuditi,
senku na zidu razdvajanja
misli, puŔtenih da izlete
kroz otvoren prozor, turobnog
dana u pokuŔaju da to postane.
OdbacivÅ”i osmeh nestajeā¦
pretvarajuƦi se u sebe nastaje,
posle jutra roưen, odlazi u noƦ.
Postaje, kao u ogledalu slika jutraā¦
Želje rastu, svetlo su probuĆ°eno.
Cvrkutom rasteruju sivilo
neodreĆ°enog bez oblika,
dana iz kog tek treba
da se rodim, u svetlu
izmilelih oseƦanja
da postojim likom,
nalik zori, mirisu mora,
Å”umu liÅ”Ć¦a, toploti dodira,
radosti, da budem Život!
Penje se u prkos svemu,
budi zvuk, pokret, uspavanu
živost, odbija prestanak i posle
zalaska, izvire poput reke
nestale u vrletima, žubori
u venama nalazeƦi smisao
od koga gradi novi nastanak
dana hraneƦi ga svetlom
nastavlja da traje novim
tokom proticanja trajanjaā¦
(C) Branka Zeng ā
STIH DANA 10.08.10
SAMO SE JAVI ā Milka VukiƦ-VujnoviƦ
Mala sam travka u stogu sena,
Izgubljeni putnik mudrosti nerodjene
Svet moj lebdi, vetrovi ga pustoŔe.
U mislima te ima, duŔa bol ne zaliva.
Leptiru trnovitih krilaā¦
STIH DANA 09.08.10
Crni sneg ā Vesna DimitrijeviƦ
Zamislite
pada sneg usred zime!
Zamislite
zavejani su putevi,
a ima i polediceā¦
Veje li veje
belo paperje
-sve oko mene je
mekano, nežno
i puno toplineā¦
Zamislite
nije mi zima,
a zima!
Å kole su zatvorene.
Ne ĆØuje se graja.
U ĆØetri zida,
sa video igricama
zatvorena je i mala raja!
Zamislite
sneg kao crv
soĆØnu jabuku napada.
Nema prolaznika,
sa snežnim nanosima
rvaju se grtalice.
I zamislite,
sa preciznoÅ”Ć¦u se svode
gubitaÅ”ke raĆØunice,
ali ne postoji
pravno lice
koje bi protiv prirode
podiglo optužnice
i od nje iziskivalo
milion naknada!
Zamisliteā¦
Ne, nemojte zamiŔljati!
Mediji nam i sneg zacrniŔe !
STIH DANA 08.08.10
RAZMIÅ LJAM- Branka Zeng
O jutru, koje Ʀe probuditi,
senku na zidu razdvajanja
misli, puŔtenih da izlete
kroz otvoren prozor, turobnog
dana u pokuŔaju da to postane.
OdbacivÅ”i osmeh nestajeā¦
pretvarajuƦi se u sebe nastaje,
posle jutra roưen, odlazi u noƦ.
Postaje, kao u ogledalu slika jutraā¦
Želje rastu, svetlo su probuĆ°eno.
Cvrkutom rasteruju sivilo
neodreĆ°enog bez oblika,
dana iz kog tek treba
da se rodim, u svetlu
izmilelih oseƦanja
da postojim likom,
nalik zori, mirisu mora,
Å”umu liÅ”Ć¦a, toploti dodira,
radosti, da budem Život!
Penje se u prkos svemu,
budi zvuk, pokret, uspavanu
živost, odbija prestanak i posle
zalaska, izvire poput reke
nestale u vrletima, žubori
u venama nalazeƦi smisao
od koga gradi novi nastanak
dana hraneƦi ga svetlom
nastavlja da traje novim
tokom proticanja trajanjaā¦
STIH DANA 07.08.10
U DUBINI NEĆIJIH OĆIJU - Vida NenadiƦ
Preko znanih i neznanih puteva,
preko mostova nade,
preko pragova seƦanja
ispružila se tiŔina.
Preko uspomena,
bliskih ljudi
i dragih stvari
nadvila se nepremostiva daljina.
Treba preƦi nepremostivu daljinu
pa ĆØuti ispruženu tiÅ”inu,
i utopiti se
u dubini neĆØijih oĆØiju.
Vida NenadiƦ
PESMA NEDELJE 06.08.2010.
SREĆA-Marina AdamoviƦ
SREĆA JE POSTALA BUBOJED
ZALJUBLJEN U PODZEMNI SVET
PREDUBOKO JE I MEMLJIVO
DA BIH JE ĆISTU ISKOPALA
ZATO OPREZNO HODAM PUTEVIMA
VERUJUĆI DA TUGA IMA OGLEDALO
I DA ĆE JE NJIME UPOZNATI SA SOBOM
ONAKVOM KAKVA JE NEKAD OTIÅ LA OD MENE.
STIH DANA 05.08.2010.
LJUBAV-Mirjana Lukic-Calic
DoŔla je nezvana
rekla bih nepoželjna
i zatekla me nespremnu.
Gurala sam je od sebe
podizala zidove
molila boga da ti snagu da
da budeÅ” jaĆØi od mene.
Molila sam te oĆØima
da proĆØitaÅ” strah u mome pogledu
hranila se nadom
da ƦeÅ” me zaÅ”tititi.
Ponekad sam je zvala kaznom,
ponekad sudbinom,
spoticala se o svoje misli
uzalud!
Priznajem,
dobila je tvoje ime,
nastanila se
u svaku poru mene,
pobedila me,
ljubav
STIH DANA 4.08.2010.
RASTEM-Peko Lalicic
Mirisom dunja
sa ormara
i komadom neba
iz tvojih oĆØiju
r a s t e m
bakrom
Ŕto bilom
u meni bije
za lastu
na mom dlanu
r a s t e m ā¦
STIH DANA 03.08.2010.
OVAJ SVET-Marina AdamoviƦ
Govorila sam danima
Na bezbroj jezika
Prevodila sam sve
Sto mi je odjek dosaptavao
Ocekivala sam da ce istinu
Svi upijati
predamnom je bilo puno ljudi
Kojima je
U glavama odrastao levak
Govorila sam ljudima koji su se pretvarali da su ljudi
I
Postalo mi je vrlo neprijatno
Sto sam i sebe nazivala
Covekom
STIH DANA 02.08.2010.
VEROVANJE-Milka V.Vujnovic
STIH DANA 01.08.2010.
ИМА ЈЕДНО СЕЛО-Zoran Hristov
Има једно село,
знам му сваки камен!
Све сам шуме добро упознао
свака стопа земље добро ми позната
знам мирисе шума и са њива
и распоред звезда кад су летње ноћи
парче неба по ком сунце плива.
Има једно село,
знам му сваку стазу
и црквени конак трошних стреја
знам храст стари
сāког октобра на југ крену птице
знам сво жбуње поред Пусте Реке
где се крију шеве и штиглице.
Има једно село,
знам му све врбаке
све тарабе где и како прећи
и кад која кућа слави славу
знам ракија кад се љута пече
кад се прави слатко црно вино
и с пролећа који поток тече.
Има једно село
ја га својим зовем
у њему сам провео детињство из бајке
памтим где су расле прве трешње
и погачу из црепуље старе
маст на њој и мало паприке
најслађе, из руку моје мајке.
Зоран Христов
Krikom more isuŔila
Suzama kopno potopila
U vir bezdana tonulaā¦
Uvek je verovala
I opet verovalaā¦
Bog koji sve vidi
Sve ĆØuje, sve zna ā
OdluĆØuje.
(C) Milka VukiƦ-VujnoviƦ _________________ Docekaj me osmehom... ... |
|