POEZIJASCG - forum POEZIJASCG -
DOBRODOÅ LI NA FORUM O POEZIJI I JOÅ  PONEƈEMU !
 
 POČETNAPOČETNA  PitanjaPitanja   TražiTraži   Lista članovaLista članova   Korisničke grupeKorisničke grupe   REGISTRACIJAREGISTRACIJA 
 ProfilProfil   Proveri porukeProveri poruke   PristupiPristupi 

AKTUSOVE KRATKE PRIƈE

 
Napiši novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> PRIPOVETKA
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeęu temu  
Autor Poruka
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Ned Sep 30, 2007 2:46 am    Naslov: AKTUSOVE KRATKE PRIƈE Odgovoriti sa citatom

NE VJERUJ MI NA RIJEƈ


VjerujeÅ” li prijatelju, da ako bih ti sada poĆØeo priĆØati
sve o tome Ŕta je u mojoj duŔi, vjerujeŔ li da ne bih imao
dovoljno rijeĆØi da ti to sve ispriĆØam. I zato prijatelju,
ne vjeruj mi na rijeĆØ, ne vjeruj da Ʀu ti to ispriĆØati, jer ja
sam svoju rijeĆØ do sada po tom pitanju toliko puta pogazio,
da viÅ”e nemam hrabrosti ni za Å”ta dati svoju rijeĆØ, jer se
bojim da Ʀe ona unaprijed, i prije nego je data, biti pogažena
takoreƦi od sebe same izdata.
I zato prijatelju, bolje povjeruj mojoj Å”utnji, kojom Ʀu ti odÅ”utati
sve ono Å”to sam ti mislio reƦi, nek ti muk mojih neizgovorenih
rijeĆØi ispriĆØa, do sada neispriĆØanu priĆØu. PriĆØu mukle tiÅ”ine,
priĆØu rastakajuƦeg muka, muka bola i tuge, koji su se uvukli
unutra, da se sakriju, da odu daleko od oĆØiju radoznalaca,
daleko od lajavih usta lajavaca, kojima niŔta nije sveto, koji
skrnave sve, pa i pravo na bol i na tiÅ”inu i pravo na tugu i samoƦu.
Koji skrnave pravo na ljubav neuzvraƦenu, ili uzvraƦenu ali skrivenu
iz straha da se ne uzgoropadi i uniŔti ono lijepo u sebi.
OdÅ”utaƦu ti svoje misli skrivene, koje udaraju o hridi zaborava,
njihove mukle udarce da otmu od zaborava nedoživljeno, da
otmu od snova nedosanjano , da otmu od rijeĆØi neizgovoreno,
da osute ono najljepŔe u nama, jer viŔe nemaju kome to da
iskažu.
Da li si kad prijatelju sluÅ”ao vjetar, kako jauĆØe u mukloj tiÅ”ini
noƦi? E tim jaukom muklim, bez glasa, samo potmulom jekom
misli, dok udaraju u hridi zaborava, reƦiƦu ti sve i sve Ʀe ti biti
jasno, da ti nikada jasnije nisam mogao to ispriĆØati.
I kad sasluÅ”aÅ” prijatelju moju muklu istinu, pogledaj u moje oĆØi.
Pogledaj u njihov izgubljeni sjaj i oƦuti ono Å”to si vidio, jer rijeĆØi
Ʀe samo pokvariti sve. Ono Å”to si vidio biƦe dokaz da sam
bolestan od tiŔine koja me polako jede. I ne pitaj me zbog
koga i zbog ĆØega, odgovora neƦe biti, jer usne zadrthe na to
ime, strah ih je viŔe da ga izgovore, a to ime se sada zove
TIÅ INA.

_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?


Poslednji izmenio Aktus dana Ned Sep 30, 2007 3:37 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Ned Sep 30, 2007 3:33 am    Naslov: PONOƆNI VLAK Odgovoriti sa citatom

PONOƆNI VLAK


Sjedam u taksi, kiÅ”a je poĆØela padati....
PokuŔavam kroz prozor automobila da vidim tvoj prozor,
joÅ” je svjetlo upaljeno.... Ti joÅ” ne spavaÅ”.
....O Bože Å”ta bih dao da sam sad tu kraj tebe u tvojoj toploj sobi, ali....život je rekao drugaĆØije. OstaƦe taj san nedosanjani i sjeƦanje na hladnu noƦ,...
na pogled ukoĆØeni kroz prozore automobila kiÅ”om umivene,... na izmaglicu
koja je nastala od kiÅ”e,.... od suza u oĆØima.
Da,... plakao sam, zaÅ”to bih to krio,... plakao sam jer te volim, a nije nam suĆ°eno da budemo ono Å”to smo,... da budemo svoji.
Taksi se provlaĆØi kroz kiÅ”u kao kroz zavjesu i viÅ”e ne mogu da vidim tvoj prozor,... ali mogu da osjetim otkucaje tvog srca,...
ubrzane, kao ono kad sam ti ruku držao i osjetio ti puls i kako ti srce lupa.
Srna uplaŔena,... to si ti.... UplaŔena i usamljena.... Usamljena u duŔi,... iznutra.
Nema viÅ”e onoga ko je ĆØuo tvoj vapaj,... da te tjeÅ”i,... da te hrabri,... da ti nudi nesebiĆØnu ljubav.
On-ja, odlazi... Odlazi zauvijek iz tvog života, a nada se da to neƦe biti tako,... da to neƦe biti zauvijek..................
Eh ta varljiva nada, ta zadnja slamka spasa za koju se davljenik hvata....

Srno moja mila, krupnooka,... kako ƦeÅ” sada sama da se boriÅ” sa svojim
unutraÅ”njim bolom...... Sa bolom koji obiĆØni smrtnici ne mogu primijetiti, jer ti si navukla masku na svoje lice.... Ti glumiÅ” sreƦu i zadovoljstvo i samo ponekad,.... kad pun mjesec obasja tvoj grad i zvijezde zažmirkaju pospane, a vjetar donese miris planinaskog cvijeƦa.... Samo ponekad ti izaĆ°eÅ” na tvoj balkon i zagledaÅ” se u nebo.... U onu zvijezdu Å”to je daleko na zapadu.... StojiÅ” tako dugo zagledana sa suzama u oĆØima, i u sebi se moliÅ” za dobro onoga ko te je mogao razumjeti..... Znam to....
Ne moraÅ” mi reƦi, ja to osjetim...... Ja osjetim tvoje molitve, isto kao Å”to sam osjetio septembra 18 proÅ”le godine, u trenutku kad je život visio o koncu.... Kad si me spasila,.... hvala ti,.... hvala do neba..... Hvala Å”to si zakoraĆØila u moj život...... Hvala za sve Å”to si mi dala i Å”to si mogla a nisi smjela dati, i za to ti hvala..... Hvala ti Å”to si bila toliko hrabra i nesebiĆØna i žrtvovala svoju ljubav..... Da bi mi dala priliku da te joÅ” viÅ”e zavolim...............

PonoƦni polazi vlak, za mene poslednji koji Ʀe krenuti sa te stanice, ja sam u njemu...Odlazim.... Kuda?... Ne znam ni sam..... Odlazim da bih otiÅ”ao..... da ne gledam tvoj grad, tu kiÅ”u Å”to kao da plaĆØe dok kvasi ulice grada.... Tako je osjeƦam, i kao da ĆØujem neba jauke, dok munje sijevaju. Odlazim!... A srce ostaje..... Rastajemo se srce i ja!.... Ovo Å”to je sad u grudima nije srce, to je metalna komora za pumpanje krvi...
Jer srce je ostalo uz tebe, ti si ga zarobila za cijeli zžvot.... Ja viÅ”e nemam ĆØime da volim, jer kažu da ĆØovjek srcem voli..... Kad voli iskreno... Jednom sam to doživio i nikad viÅ”e neƦu moƦi.
OstaƦe samo laž,... prevara,... maska koju Ʀu i ja morati navuƦi i
trenirati ovo vjeÅ”taĆØko srce da me ne oda.....

Vlak juri u noƦ...
OdmiĆØu svjetla grada, a kiÅ”a joÅ” dobuje po krovu i kvasi prozore vagona.... OstaƦe priĆØa ne ispriĆØana, ostaƦe na vrhovima usana uzdrhtalih, žednih poljubaca... I pitanje jedno neizreĆØeno do sada.
Da li Ʀes kad saznati istinu....... koliko te volim?
A volim te,... volim viÅ”e od života i viÅ”e od ponosa,... i nije me stid reƦi da mi je za tobom,..... jedino za tobom suza potekla,... teÅ”ka,... olovna,... muÅ”ka....... Suza koja se krije od drugih,.. ali je je ne krijem,.. ja sam ponosan na nju....
Jer kad ta suza ne poteĆØe,... tu nema prave ljubavi.
Vlak je duboko u noƦi, ĆØuje se zvižduk koji budi uspavanu preriju..... Odnijeo me daleko,... daleko,.... u prostore meni strane,... u samoƦu i pustoÅ”,... da tamo vidam rane i sanjam san nedosanjani, i gajim varljivu nadu da nije kraj.

I ne znaju oni koji ne mogu da iskreno vole,....ne znaju kako je to kad ti ostane samo ta varljiva nada.......
Ima li povratka iz pustoŔi,.... pustoŔi u duŔi?.....
__________________
_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Ned Sep 30, 2007 4:13 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

DVA SVIJETA RAZLICITA

--------------------------------------------------------------------------------

Sjedi covjek na obali rijeke, zamisljen i gord. Ponos mu se u ocima vidi, ponos i zadovoljstvo sto je tu, tu kraj njegove rijeke, nakon dugo vremena. O cemu razmislja, da li o onoj prelijepoj gospodji ili... Ulazim mu u misli i citam ih:

"Mislili smo da se dobro razumijemo, da smo stvoreni jedno za drugo i da sve prepreke mozemo savladati. Ali nije tako, jer ti i ja smo svijeta razlicita dva.
I znamo to dobro i ti i ja, ali eto furali smo taj nas fazon, pokusavali dokazati da se moze spojiti nespojivo. Svako iz svojih razloga, ti tvoje razloge sama najbolje znas isto kao i ja svoje. Moji su lako objasnjivi, imaju logicno uporiste u onome sta sam i ko sam ja. Prosjek i ispod prosjeka cak, a ti ljepotica oko koje mnogi oblijecu, kao mace oko vruce kase. Ti zanosna i prkosna, zeljna necega novog, nesvakidasnjeg, pomislila si u jednom trenutku da sam ja taj koji ce te zainteresovati na malo duzi period, da ces tako prekinuti lutanje iz ruku u ruke koje ti nista ne znace. Ti vatrena zena, zar zivi, ja faca prosjecna, neubjedljiva i pomalo usiljena. Zar ne primjecujes da to ne ide jedno uz drugo. Ja sam to primijetio eto, ali mi se nekako nija dalo da se otkacim, pa ti petljah i lagah kako ne mogu bez tebe, a istinu pravu krijem, da znam da smo mi promasaj veliki.
Jer moje mjesto u tvom svijetu glamuroznom nije, ja ne znam da se krecem u tvom drustvu, neznam da se ponasam nobl. Da sam pas moglo bi se reci da nemam pedigre, ovako nemam dovoljno jaku rijec da izrazim to sto osjecam. Ne zelim da te pravim smijesnom. Dobro, imao bih ja novac da te izvedem na veceru u otmeni restoran, ali tad bi nastao problem, jer ja se ne bih znao ponasati u tom restoranu. Ma jesam, ucio sam ja bonton i te kerefeke o lijepom ponasanju, ali samo one elementarne lekcije, jer sam se kretao u takvoj sredini, prostoj. Gospodjo moja draga, a ti, ti si dama. Ti si rodjena za sampanjac i kavijar, za lobster i druge fine stvari poput bisera i dijamanata, a ja sam ti draga moja gospodjo navikao da gulim pasulj i to cesto go, bez icega u njemu. Ti si navikla na parkove Londona, Pariza, Madrida. Navikla na Karibe, Havaje, Kopakabanu i druga ina mjesta puna snobizma i bizarnosti, a ja mila moja na livade i rijeke,na staze i puteljke, na mjesec i mjesecinu, i sjaj zvijezda na vedrom i cistom nebu iznad mog sela. I reci mi draga gospodjo, kako to mozemo ti i ja biti par, pa vidis valjda da to ne ide ni u ovom virtualnom svijetu.
Jer ja sam ti covjek jednostavan i prost, neznam lagati i petljati, ja se neznam folirati i glumiti ljubav, tamo gdje je nema, a da prikrivam onu pravu ljubav.
Ma ne mogu ti lagati vise, jer ja volim svoju balkanku, jednostavnu i prostu. Znas ona i ja smo navikli i na more kad odemo, da se provedemo izvan restorana i hotela. Mi idemo na more, radi mora i sunca, radi korala i skoljki. Isli bi da se divimo udarima talasa po stijenju i bistroj i prozracnoj vodi Jadrana, kroz koju se vidi svaki kamencic i svaka ribica na dnu. I onda bi ronili otvorenih ociju, tako dugo dok smo daha imali i dok nam oci ne pocrvene od slanosti te vode. I jos bi nesto gospodjo radili, ljubili se ispod povrsine mora, bez maski i opreme za ronioce. Nemam ja jahte, ali moja balkanka i ja smo imali jedno drugo i nase more, nase predvecerje, kad talasi udaraju o obalu, drzanje za ruke i pustanje vjetru da nam miluje kose.
A ti draga moja gospodjo, ti sjedis u rashladjenoj sali restorana, sluzi te konobar ili dva. Otmeni gospodin, naravno dobro nafatiran pali ti tanku cigaretu, kojoj ja neznam ni ime izgovoriti, u dugackoj srebrnoj mustikli. Tvoje vitko tijelo miluje skupocijena blistava haljina koja se presijava na svjetlosti. Tvoja je postelja sva u bordo satenu, meka i hladna, to je za tebe zivot.
A ja vise volim miris sijena na tavanu, gdje moja balkanka i ja ljubav vodimo, poj slavuja u sumarku i let leptira na livadama punim cvijeca. Volim to vise od najluksuznijih hotela svijeta.
Ti i ja draga moja gospodjo smo svijeta razlicita dva, i zato ne trazi me vise, a necu ni ja tebe, bolje je tako, zasto da patimo zbog onoga sto je nemoguce, sto ne ide, zasto da lazemo jedno drugom, kad se mi gospodjo draga ne volimo i nikad necemo voljeti. Voljeti znaci i razumjeti, a mi se nikada necemo moci razumjeti, jer premalo poznajemo svijetove u kojima zivi ono drugo. A ono sto ne poznajes ne mozes ni razumjeti draga gospodjo, a sto ne razumijes ne mozes ni voljeti, a sto ne volis....znas i sama mala fajda od toga, nema tu srece."

Izlazim mu iz misli,ne zelim da vise ulazim u njegovu privatnost, jer ce sada vjerujem poceti misliti na onu pravu, na svoju balkanku.
__________________
_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Uto Jun 10, 2008 11:27 pm    Naslov: A tražiÅ” li ti koga Odgovoriti sa citatom

A TRAŽIŠ LI TI KOGA?

ƈovjek je sjedio na stepeniÅ”tu oronule ĆØetverospratnice i listao neke
izgužvane novine. Na njemu je bilo ishandjalo odijelo veƦ svo u ritama.
Stao sam ispred ulaza zgrade, veƦ zaraslog u korov. Sa fasade je otpao
dobar dio maltera, cigle su virile iz zidova, a prozori i vrata su bili
izvaljeni iz Å”tokova i bez stakala. Zgrada i ĆØovjek su se dopunjavali, ĆØinili
jednu cjelinu, oronulu i zapuŔtenu, skoro avetinjsku sliku su stvarali.

- A tražiÅ” li ti to koga?- upita me ĆØovjek,dok je prljavim prstom ĆØaĆØkao
nos, sav u krastama.
Gledao je u mene svojim vodenastim lisiĆØijim pogledom, karakteristiĆØnim
ljudima koji žive na ulici, spremnim da ocjenjuju i procjenjuju svakog
prolaznika, da bi se uvjerili kod koga mogu ižicati koju paru. Nisam mu
odgovarao dok sam gledao zgradu od krova, detaljno kao skenerom,
snimao svaki njen sprat, kao da sam u mislima vrŔio rekonstrukciju
zgrade.
Polako sam odmahnuo glavom:

- Ne, ne tražim nikoga, onaj koga bih tražio nije tu veƦ godinama i
nikada se viÅ”e neƦe vratiti.-

Lijenim i sporim koracima sam gazio po vlažnom žutom liÅ”Ć¦u koje je
prekrivalo ulicu. Jesen je veƦ podobro odmakla, u vazduhu se osjeƦao
miris skore zime. Zastao sam kraj obližnjeg groblja, zagledao se u mali
skromni spomenik i sam sebi proŔaptao:

-Ne, ne tražim nikoga, znam ja dobro gdje je on sada, ovo je njegov
dom veƦ dvadeset godina.-

Sagnute glave, mislima negdje u proÅ”losti, gledajuƦi liÅ”Ć¦e koje nisam viÅ”e
vidio, produžio sam dalje niz ulicu. Bio sam u mislima negdje daleko u
proÅ”losti, zaustavio ili bolje reĆØeno vratio vrijeme unazad. Ali samo u
mislima, u stvarnosti život je tekao dalje svojim tokom, kao da se niŔta
nije dogaĆ°alo i niÅ”ta ga nije pogaĆ°alo.

Odrpanac ispred oronule zgrade je gledao zamnom, joÅ” pokuÅ”avajuƦi da
shvati Ŕta sam mu rekao. BezuspjeŔno. Ne vrijedi, može razumjeti samo
onaj ko zna i ko osjeti...
Onaj ko izgubi nekog njemu bliskog.
_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
lepa_S



Pridružio: 17 Avg 2006
Poruke: 924
Lokacija: ch

PorukaPoslao: Uto Sep 23, 2008 10:31 am    Naslov: Re: A tražiÅ” li ti koga Odgovoriti sa citatom

SVAKA CAST KUME!
Sve sam rekla!

Srdacan pozdrav Lepa

p.s. moram dodati: besprekorno si uradio. Sve price su na jednom mestu. To me odusevljava!
_________________
Docekaj me osmehom... ...
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Prikaži poruke iz poslednjih:   
Napiši novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> PRIPOVETKA Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

Skoči na:  

Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001 phpBB Group
Prevod by CyberCom
Chronicles phpBB2 theme by
Jakob Persson (http://www.eddingschronicles.com). Stone textures by Patty Herford. .