Samo toliko — Marina Adamović
39 пута прочитано
.
žena je sedela kao fosil na učmaloj steni
krv joj se sledila u bezbroj stalaktita
nepoznati je nehajno prolazio
i bacio pogled
koji je razigrano doskakutao
do kugle skamenjenog oka
.
zenice joj odskočiše
i
trepavice zalepršaše ka svetlosti u nedogled

Add to favorites
poetessa
Rodjena sam 1962. godine u Nisu. Pisanjem se bavim od osnovne skole; sveke godine sam ucestvovala na takmicenjima i bila prva ili druga... Upisala sam Filoloski u Beogradu, ali, brzo se vracam "rodnom gradu" i prelazim na Pravni fakultet ( prava ne volim!). Nista nisam, nazalost, objavila, osim pesme u "Garavom sokaku" 2008... Pripadam masi obolelih od multiple skleroze; ona me fizicki lomi, ali mentalno izdize-najzad mi je jasno "tko sam, sto sam" i da to mogu javno ispisati...
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/15927
Коментари