vrisnula sam kõ Sunce u ponoć
i mravi su se brzo okupili
širili su odjek moje strave…
…od kišne gliste do pepela…
oči su mi pobegle do prokopane zemlje
tu je niklo na stotine istih
videla sam podzemne odaje
i čula šta pričam sa sobom u sebi
bilo je tako tužno i preopširno
da sam se uplašila preglasne samoće
na kraju zapuših usta bolom
pogled zalepih kapcima mrtvih ptica
stiže jeza
zaveja me
i
nastavi igru po svome


Коментари