265 пута прочитано
Ne cuju me
ptice, zvezde i spomenici
posred zatvorenih puteva
ne cuju me
dok sporo disem u umoru kome kraja ni pocetka biti nece
ne cuju me, jer ne vide
oci sto posmatrase nase sumrake
milion takvih usred pustinje
lica se ne secam njihovih
ni reci ni dodira
ne cuju me
nema sam kao kamen
u vodi sto poliva me slapom
i greje suncem
da ne ozebim, da me ne odnesu sirotistu pravde.
ne cuju me
a ni ti me vise ne vidis
zar ne vidis da nestajem?
Pustio si vile da zamene me
neke dobre reci kroz tvoje ulice
neki koraci neka probude te
moji su ispod, dole, medju zaspalim putnicima
broda za svet boli.
Add to favorites 
Коментари