Iz dnevnika — Marina Adamović
64 пута прочитано
rekao je
jedina sam koju prati i razume
najsvetliji lik sam u koji bi sebe utopio
rekao je da me čeka danima na istom mestu
dotakne me
i ostavi bar par reči
o lepoti u plamenu
da
to mi je poverio
najtopliji
najsjajniji
zrak Meseca na usnulom staklu

Add to favorites
poetessa
Rodjena sam 1962. godine u Nisu. Pisanjem se bavim od osnovne skole; sveke godine sam ucestvovala na takmicenjima i bila prva ili druga... Upisala sam Filoloski u Beogradu, ali, brzo se vracam "rodnom gradu" i prelazim na Pravni fakultet ( prava ne volim!). Nista nisam, nazalost, objavila, osim pesme u "Garavom sokaku" 2008... Pripadam masi obolelih od multiple skleroze; ona me fizicki lomi, ali mentalno izdize-najzad mi je jasno "tko sam, sto sam" i da to mogu javno ispisati...
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/17694
2 comments
Draga Marina,
pevanje iz tvog pera, veseli moje jutro!
Author