Put — Marina Adamović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
23 пута прочитано

nisam varovala ali šta to kome znači…

pustinjom za prognane oči

hodala sam ..  čula kako hodam

hod je bio između redova

ispod tame … iznad i u mraku

saplete se titrav dan u mozgu

krenula sam jadna prema njemu!

najednom se stvorio belutak

preneražen od zlehude sreće

jao majko

jao crni snovi

on osvetli opšte pomračenje

crni bezdan uma na raskršću

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/17741

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.