Jesenas već zazimilo
Zaledila suza dubinom srca
Posivjela stara tuga vid očinji
Prijatelju slično nam
Ni tebi ni meni po mjeri
„Ti u grobu ja u garsonjeri“
Ugažena trava oko groba
Po grudima cvetaju kaćuni
Čekajujći proljeće
Hvatam prečice sjećanja
Sunce putanju dnevnu piše
Idem da skitam za njim
U garsonjeru užu od groba
Ne vraćam se prijatelju više
Pjesnici su osetljiva roba
Stižu tamo gdje druge treba vući
Vitomire nemire
Kako smo mi kvarljiva roba
Brzo stignemo pod travom
Daleko od vječnosti dalji od groba


1 comment
Author
Posmrtno, uvaženom i velikom pjesniku Vitmiru Nikoliću,uz dužnu zahvalnost što sam zavoljela poeziju.