63 пута прочитано
SINU
Kad za morem sunce pada,
ljudi dom svoj ištu.
I ja nekud plovim tada,
svome grobištu…
Jer me tužna uze sjeta,
kada bolna suza mine,
i nestade mi svega sveta,
osim tebe mili sine.
Odbacio bih muklo stanje,
pa ću bacit kamen prvi.
Odbacujem i umiranje,
jer krv si moje krvi.
Eno opet i dan blista,
mrzlo srce opet grije,
svomu ljubav jača čista,
i od vina i hostije…
(C) Nikolai Lushin
Add to favorites 
1 comment
„Odbacujem i umiranje,
jer krv si moje krvi.“