dec 24 2010
24/12/2010
Potok mojih reči hučao je duž obala života —
Vidiš li kako Sunce izlazi?
Vidiš li kako se cvetni oblaci rasprskavaju po svodu?
Čuješ li kako trava mirisno plamti od bajki?
Prijatelj je rekao da oseća i seo tik uz mene…
Vedro sam se osmehnula
Položila ruku na prazan deo klupe
Okrenula glavu ka zamišljenom nekom
Pre nego što sam misli utopila u to
Da se rađamo
Živimo
I umiremo sami
Add to favorites 
Rodjena sam 1962. godine u Nisu. Pisanjem se bavim od osnovne skole; sveke godine sam ucestvovala na takmicenjima i bila prva ili druga... Upisala sam Filoloski u Beogradu, ali, brzo se vracam "rodnom gradu" i prelazim na Pravni fakultet ( prava ne volim!). Nista nisam, nazalost, objavila, osim pesme u "Garavom sokaku" 2008... Pripadam masi obolelih od multiple skleroze; ona me fizicki lomi, ali mentalno izdize-najzad mi je jasno "tko sam, sto sam" i da to mogu javno ispisati...
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/19464
Made with by Graphene Themes.
Коментари