OGRLICA
Oko vrata nosim biser
za nečiju lepotu
jedan katanac i dva ključa
sićušni rubin
tamniji od krvi
jedan klas da nahranim žeđ
za nekim
za onim čije se ime ne pominje.
Imam šišarku koja bode
nemoj dodirivati
desiće se bol
ponovo.
Tu je medaljon sa likom gospođe
od pre par vekova
da podseća na prošlost naboranu
i blede uspomene.
Sat je izgraviran
uskoro će dvanaest
ističe
ističe.
Imam i zrno
jeste maleno
zna se
otrov je za budale
neka se zaslade.
Na krilu goluba medved je
pa budi pametan
da li ćeš se usuditi
da na mene kreneš
jer
progutaću te
nećeš biti prvi zalogaj meda
tvrdim.
Sve to u boji bakra
sve opevano
sve nanizano
kao novo al tu je od ranije
mnogo ranije od tvog postanka.
Hajde razmrsi
teške mi figure
ako ti je uz hrabrost.
(C) Ana Kljajić


2 comments
LEPA OGRLICA..
„Imam i zrno
jeste maleno
zna se
otrov je za budale
neka se zaslade.“


da da, zna se 🙂
hvala