Apokalipsa – Stefan Bešović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

APOKALIPSA

Pitali su ih da nisu vidjeli stvorenja, slicna njima.
Dole u magli-rekose im-bili ste uramljeni na
zidu nekog umjetnika.
Izvrsena je potpuna reformacija osjecanja.
Trazili su objasnjenje,ali su ovi znali samo da
su tako rodjeni.
Cudan je ovaj nas bluz.
Usli su u voz i otisli u proslost.
Pogresan peron,u pogresnom vremenu.
Voz jos ne bjese smisljen.
Mjesec je progutao dan,
pred ocima svih prisutnih.
Zatrovani odnosi u performansu poznatih lica.
Niko nije sprijecio,a mrtvaci su i dalje cutali.
Ujutru je skupljena vojska,
citav jedan roj izgubljenih pjesnika.
Zraci su se prelivali,
u talasima svjetlosti,
a oni su sjedeli,tamo gdje padaju sjenke.
U iscekivanju novih misli,
ocistili su nebesko oko,
ali slijepi su nasi posrnuli andjeli,
tamni od dima,bolesni od cadji.
Hodali su suvise brzo,
njihove ruke nisu krila
sve je to davno zapisano…

(C) Stefan Bešović

FavoriteLoadingAdd to favorites

169total visits,1visits today

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.