Nocas sva stremim,k’o ruza na vetru,
dok u tvome oku trazim zracak mali,
jer najmanji dodir tog pogleda dragog
moje srce snazi,moju dusu gali…
*
Sa strepnjom trazim,plam u oku milom,
a ti krades oci i gasis mi zelje,
uskracujes mi pogled-obasjan toplinom!
Nocas mi u srcu umire veselje….
*
Otvaram ti srce i jato mi krene,
sa drhtavih usana lavica zacvili….
Povredjena slomljena i ne biram reci
sa bolom i zebnjom opirem se sili…
*
K’o kosava zavijam,kidam sve pred sobom
dok u meni topot konja odzvanjava,
iz ranjene lavice,jecaj noc prelomi
a u dusi mi besni kosava prava…
*
Ne, nemam razuma da trezveno mislim,
ni da kraj sagledam smirene pameti!?
Jer zena se daje dusom,vrelim srcem,
dok joj razum cesto sa zvezdama leti…
*
Povratih na casak zrno dostojanstva,
okrenuta ledja- rekose ti“idi“
kosava te sledila u gluvoj noci
lik slomljene zene,sve manje se vidi…..
Add to favorites 
Коментари