Моје су руже процвале,
мирисне, дивне и миле,
и моја рука убрала их,
а, казну нису заслужиле!
Не поможе им ни трн што их брани,
као стражар тврђаву,
њихове латице од матице,
сок од извора, прекинух као златну нит!
То је као за њиву поплава,
за небо звезда падалица!
Сада на столу миришу још који дан!
Моје су руже процвале,
дуг живот им беше сан !!!
© Miladinovic Sandra


3 comments
Svirep neki dzelat beše 🙂
Divne su reci lepi Vam usana tako poeticno slozene u srce pogadjau i zelju stvaraju da budu slusane. A te reci do moga sluha dolaze i na rodno me mesto secaju i moje vizije obnavljaju kad sam na tren u s Batrovcima zivijo sumama Batrovackim i reki Bosutu se divijo. Bosutski talasi jos u sluhu mi odzvanjaju a divlje jabuke i kruske na sladak ukus me podsecaju. A tek sto sam proodijo i reci bez roditelja sam naucijo moro sam u svet otici i divni lepora se odreci. Ali te lepote jos u mome srcu postoje i nemogu se nji divna Damo odreci. LUKA
Author
Hvala na komplimentima i puno pozdrava svima vama tamo daleko!
Sandra