Zaseda — Marina Adamović
63 пута прочитано
Tumaralo je kućom cele noči
Zidovi su zveckali i zbijali se
Prozori su navlačili naprsnuta stakla
Tišinina urlala od nemuštog šuma
.
Zračak zvezde ulete bez nade
Onda pade teško kao stena
.
Anonimne oči
Gledaju u pesmu
.
Nasamo treba govoriti s noći
Vrlo mudro
Vrlo…

Add to favorites
poetessa
Rodjena sam 1962. godine u Nisu. Pisanjem se bavim od osnovne skole; sveke godine sam ucestvovala na takmicenjima i bila prva ili druga... Upisala sam Filoloski u Beogradu, ali, brzo se vracam "rodnom gradu" i prelazim na Pravni fakultet ( prava ne volim!). Nista nisam, nazalost, objavila, osim pesme u "Garavom sokaku" 2008... Pripadam masi obolelih od multiple skleroze; ona me fizicki lomi, ali mentalno izdize-najzad mi je jasno "tko sam, sto sam" i da to mogu javno ispisati...
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/23062
Коментари