CIGANCICI
Cigancice, sudba je teska,
stojis kraj majke i prosis.
Bole me tvoje oci i bose noge!
Boli me tvoje neumiveno lepo lice,
zamrsena kosa, duge uvijene trepavice!
I ti si zvezda sto sija, kao i svako dete ovog sveta,
i ubija me tuga sto nemam moci
da ti na raskrsnici pruzim ruku i otvorim oci!
Pokazala bih ti kako je nebo plavo,
jato ptica veselo i razigrano!
Ispricala bih ti koliko je velika vasiona,
kako je divna svaka nova zora
i stavila ti cvet u dugu kosu!
Eh dete, necu spavati!
Ne!!! Sa nebom cu razgovarati!
Zbog tebe noci moje,
bice zelene – ko oci tvoje!
© Miladinovic Sandra


Коментари