U SENCI ORAHA
Dok sedim u senci oraha,
odzvanja smeh niz dol!
Kako mi prija radost,
toliko mi ne godi bol!!!
A, kome bih dlan spustila
na obraz i nemo rekla
u oci,
da zivot traje vecno,
da se iz case u casu toci?!!!
Lahor mi miluje glezanj.
Pomislih cudna li cuda,
kako miris zivota mami!?
Opija dusu sto vapi,
za morem iskusenja!
A, ova glava luda….
daje i poslednji biser,
ko ishitreni korak,
koji je mozda gorak,
no daha bez njega nema!
Do poslednjeg trena u nama
uvek je nada skrivena, ko as u ruci,
a, mir nam godi!
Sedim u senci oraha i
pustam korenje ka slobodi!
© Miladinovic Sandra


Коментари