Toplo letenje popodne. Prodorno
svetli. Prazno kao rođendanski balon
koji čuva tajnu svoje šupljine. Golub nasrće
na senku u letu i potapa je u presahlu
reku. Nešto se bitno dešava,
recimo – sudbina. Toliko iznenađenja u
suši i žegi. Namiguju, uzdišu,
potpisuju se bez ijednog slova. Bljesak
upire u razbacane sitnice. Nešto se
stvarno, stvarno dešava. Zamoliću
maštu da se udalji, bar nadomak.
E, sada mi je jasnije! Sudbina zaudara,
prazna kao balon ili alhemija?


Коментари