Drhtaj tela kad san prosara javom,
tesko je objasniti sebi samom,
da dusu obuzima slatka jeza,
nekad busna ko alasova mreza,
ponekad tuzna kao blistava breza,
ipak,lepa i neodoljiva,
kao u pustinji vreloj mala oaza.
skakanje srca i svetiljka u dubini stomaka,
koja se pali na blagi suzavi pogled,
u oci neznije od pamuka,
prelepih duginih boja iz jedne boje,
kad znas da su samo tvoje,
da zive za tebe i ti za njih,
bozanske,lepse od svih ostalih,
kad znas,da ih hranis sobom,
da ceznu za tobom…
i u mraku te znaju,
nikome te ne daju,
cuvaju te.
reci koje ostavljaju bez reci,
stihovi nikad zabelezeni,
u drugi cosak smesteni svi pisci sveta,
jer ove reci su ono pravo,
ono jedino,sto u prevodu
na svaki jezik znaci ljubav…
koliko samo mogu slusati tu muziku tihog dodira…
koliko mogu uzivati u recima tih ruku….
koliko ta tisina vice na glas
LJUBAV,LJUBAV…
pokriti se tom livadom mirisnom,
na taj sekund zavladati svetom,
jer drhtaj tela traje kratko,
a ceo zivot bi slatko,
slatko spajanje
zelje,strasti,lepote i vecnosti.


Коментари