SUNCE
Maglovita jutra stvaraju prizor
koji ogranicava moja cula!
Secam se mirisnih jutara
i cvrkuta slavuja!
Obasjanog nevena,
veselog laveza, a sada
tu ja, kao da sam u kavezu,
koji neda da disem!
Ja jesam mesecevo dete,
ali, sam sunceva sestra!
I rado bih uvek da osecam
nezna milovanja virtouza,
koga niko ne moze prevazici!
Jesenje kise su njegove suze,
snezne padine njegovi snovi,
prolecni nemiri budjenje stoleca,
a, leta slavlja u cast boema!
Bez njega zivota nema,
pesme, ni koraka,
ni igre uvojaka,
toplih poljubaca,
dodira ruku koji se pamte,
ni reci iz dusa koje se vrate
kao eho i odjekuju godinama…
Eto kakva cuda cini sunce s’ nama!!!!
© Miladinovic Sandra


Коментари