jul 11 2009
11/07/2009
SNOVI
Snovi izlaze iz misli.
Sanjam.
Otvorene mi oči.
Ne trepću.
Spavam
a budan sam.
Breza šumori.
Iznad izvora bistrog
grane je natkrila.
Potočić mali.
Nebo u njemu
lice mije.
Trava se nagela,
vodu pije.
Sam sebe vidim.
Sjedim,
u vodu gledam,
zamišljen.
Još samo ti
nedostaješ tu.
Pod brezom,
kraj izvora,
na obali potoka,
na travi zelenoj,
kraj mene,
u naručju mom,
da te ljubim.
(C) Božo Popadić Aktus
Add to favorites 
Rodjen, ne svojom krivicom, jedne gladne godine prije 56 godina. Svađao se sa životom i sudbinom, skitao po svijetu,
po nekad nešto i radio. Najplodiji period u pisanju 1966-69
na žalost skoro 100 % nestalo u vihoru rata, pokušavam po sjećanju da obnovim što je moguće, i 1986 do danas, posebno poslednje četiri godine. U izdanju "Foto fortuna" iz Beograda, zbirku pjesama "Daleka obala" vidjela svjetlost dana u februaru 2007 (još ju nemam u rukama) , nadam se da nece biti i jedina.
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/2759
Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.
Made with by Graphene Themes.
1 comment
Prava ljubav, kada ti pored takvog prirodnog okruzenja fali neko… navijam za nju (pravu ljubav)