ANA, PLAČI DUŠO, PLAČI…
Ovoga marta, jedne novine znane,
dok nas Šiptar pali, ubija i tlači,
donele su sliku i suze male Ane,
sa naslovom: Ana, ne plači…
Ani su zapalili stan,
i lutku, svejedno: staru il novu.
Ukrali joj snove, i miran san,
i zavičaj na tu`nom Kosovu.
Ana, ne plači!? Plači dušo, plači…
Nek ne briše suze tvoja ruka bela…
Oni su gnusni… al uz NATO jači…
S tobom i ja plačem i Srbija cela!
Mi smo u ropstvu, i ni od koga
nemamo ni pomoć, ni štit.
Istina i Pravda date od boga,
samo su laž i pradavni mit.
U nesreći i jadu što te danas snađe,
neka suza rosi tvoje oči plave…
Mi smo pali u očaj, u bolno beznađe
i kukavički, ropski, posagnuli glave.
I u ropstvu sanjaj još daleki san:
kad stasaju tvoji drugovi mladi
moraće dušman da ti vrati stan,
i svoju mržnju da zauvek ohladi.
Spance, mart 2004. godine
(C) Miljojko Milojević


1 comment
P R E L E P A P E S M A ! ! !