Biserne price
Kada mi pogled odluta
do one vratnice iz detinjstva,
i sokaka gde sreca i sad spi,
secanja mi naviru,
magla padne sa ociju,
nebo nada mnom bdi!
I osecam miris sena sa tavana,
i dunja ispred gradine,
cujem petla sto rano me jutrom budi!
Vidim brata modrog od dudinja,
sestru sto prica o prvoj ljubavi,
cujem zubor moje reke ljudi!
Kako me sreca obuzme,
kao one kise letnje,
kada se kapi slivaju niz lice,
i ja se vrtim!
Il’ kada hrlim u brda,
sa omiljenim psom,
dok moj glas odjekuje
niz sareni dol, a ja nista i ne slutim!
I bolje, jer sta bi bilo da sve sam znala?!
Isla sam korak po korak, a sada
u ruci mi je jedna ruke mala,
topla i nezna, zeljna slobode,
daljina i igra leptira!
Slusam kako dise dok spava,
i tiho joj sapcem biserne price
izatkane davno, a lice,
na nebo iznad Rasine
i pesmu slavuja,
na prelepe i brizne crne oci,
na prvi uzdah jednoga jula!
© Miladinovic Sandra
Add to favorites 
Коментари