252 пута прочитано
Borislava DVORANAC
M R A Z
Bosonoga hodim travom
zavijenom u mraz
nebeski mi šešir
pokriva kosu
dronjci starog kaputa
miluju zemlju
ledenica u oku
sažaljivi pogledi
uvijenih prolaznika
kidaju rite mog dostojanstva
smrzavam se
a oni se umotavaju
u krzna kao u sopstvene kože
odavno mrtva
stomaka praznog
i zaboravljenih ciljeva
i ideala
proklinjem
sudbinu
život
glad
i krzno
nadomak smeću
lajem psom
grizem
plačem starošću
bedom
smrt mamim
a ona me žali
_____________________________
Iz moje knjige ,,Pastuv i srna“
– ciklus ,,Plač anđela“
Add to favorites 
Коментари