evo me
kotim na postelji Ponoć
u kući nenamirenog crnokrilog ognjišta
utihnula
s kamenom u zubima
da pognem glavu u oprostu mog glasa
koji je promenuo nevinost
evo me
gladne ruke da nahranim
crnom ravnicom prepelica i konja
na mestu gde moj otac
nadničarski grize prašinu
u ovom danu koji nestaje
i dobija izgled zaborava
evo me
na samoj ivici straha od mraka
da praznujem bedom i nadom
da prosim u gladi i izobilju
da ćutim u snegu i ognju
da poreknem
da pljunem
da samu sebe dokažem
bosonoga na ledini
žrtvujem samonikli
bršljan oko gležnjeva
zatvaram oči i…
…uznemirilo se nebo…
© Gordana Knežević
NOSI ME KAMEN-Miroslava Odalović
Nosi me kamen zemljom oko vrata
S kamenom rođen već sam teret svijeta
Sezamska ćutnja sopstvenih vrata
S pticom u kamenu bez krila i leta
Ulaskom survan prevrnut tas
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
Nosi me kamen zemljom oko vrata
Nosi me uzbrdo odronom slomljen
Visinom do eha što odriče ga glas
Do vrha grla zapet težak nijemo sklonjen
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
Nosi me kamen a ja nosim nijemost
Nosi me kamen a ja riječi nosim
Nosi me kamen težak kao riječi
Nosi me kamen a ja pusta golemost
Od kamena bolestan kamenom se liječim
Spomenom što ga od kamena prosim
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
©Miroslava Odalović
G L A V A-Borislava Dvoranac
Bezglava brodim ulicom straha
jurim morem
tonem prašumom
rovarim nebom
klanicu pretražujem
groblja ispitujem
život bez pogleda
telo bez uma
u divljini zapomažem
u pustinji naričem
trup za glavu
trup za glavu
zemljo zasejana krvlju
tobom vladaju lešinari i pijavice
prerasle u zmije
nemoj da aždaje prožderu
_________________________________
Iz moje knjige ,,Pastuv i srna“ (2012.)
– ciklus ,,Krvavi silnici“
Ја сам
Од оних
За коју је
Реч
За под грло
Ја сам
Од оних
За коју је част
За испод главу
Ја сам
Од оних
За коју је
Земља
За испод срца
Ја сам
Од оних
За коју су
Брат и сестра
За испод крви
Ја сам
Само она
Од оних
За реч
Част
Срце
Верност
Опстајем
Само
У себи још
И поред
Несхватања
© Љубица Вуков-Давчик
„


Коментари