Brod poljuljanog morala..
na njemu živim
i ne plovim morem
vec mutnim Amazonom.
Još sam mala
i svemu još se divim,
al ne pristižem nigde
ovom vodom.
Odavno,
posada je izgubljena.
odavno,
ne zna se za pristanište.
Odavno,
paluba beznadežna
već godinama
moje je skrovište.
I želiš da odeš,
a nemaš luku.
Žedan si
dok spavaš na svoj toj vodi.
Nemirni talasi
prave buku
dok ti stremiš ka slobodi.
Posada je sakrila kompas,
ne možeš dalje
od stuba srama.
Tu je kraj.
I gde god se okreneš
ne vidiš spas,
ne vidiš nebo
ni zvezda sjaj..
Nađe se po tračak nade
u toplim noćima,
u snovima..
Bude ti na dohvat ruke,
stojiš na prstima,
dosežeš…
Ali kad i to neko ukrade,
kad i to nestane
shvatiš da si deo tame,
shvatiš da si među “svojima“…


Коментари