ZALUTALI
Šta ako se osećanja istope kao sneg pred Suncem,
i ako se presele nekim čudom u galaksiju što sada nastaje,
a, nama ostanu zlato i biseri, korak i pogledi…
Šta nam preostaje!?
Tišina beskrajna, besmislenost bez cilja,
umrla želja za pričom, muzikom, pesmom i poljupcima….
Ljubav što ko vatra budi zalutale….
tamo će, gde sve iznova ustaje!?
Ne, nedajmo ova čuda što čoveka čine bićem,
što grli i ljubi, prašta i voli , u oči gleda dok nazdravlja pićem!
Nek Nojeva barka budu nam duše što mirišu na tamjan i bosiljak,
a, svaka noć nam bude zora, na čelu ljubav ko večni znak!
(c) Miladinović Sandra


Коментари