SRCE ANDJELA
Čuj, reći cu ti svoju tajnu!
Videh da krila krše andjelu,
uz grohot i bezočni smeh,
teraše i mene tako u greh,
jer ni prstom nisam makla,
bez tela ostadoh nema i bela kao smrt,
tu na litici bezumlja, skrivena!
A, njima behu krila ta čudna,
jame iz očiju su im strašne zjapile,
a, blud na licu im je šarala…
dok krv je potekla kao reka…!
Bez glasa i suza, bez savesti,
počeše srce dok mu čupaju,
u njihove grešne grudi da trpaju,
a, ono je odmah kopnilo i nestajalo,
da kuca odmah je prestajalo..
Znam da mi ne veruješ,
i da se čudiš, da me u ludilo
guraš u trenu,a sigurna sam
zbog neverice tama pohadja ti
zenu po zenu….
Ali ništa zato!
Neverica i neznanje i lakoumlje
se skupo plaćaju!
© Miladinović Sandra


Коментари