42 пута прочитано
Posleponoćni mir
.
Noć je donijela mir!
Tek povremeno začujem
bat bojažljivih koraka
mojih misli,
dok tumaraju kroz prošlost
tražeći spas,
nadu da će svanuti,
tražeći iskru,
kojom će planuti…
ugarak!
.
I …, dok moje boli
i moja snaga borbu vode,
prsa u prsa, borbu do krvi,
ravnodušnost me plavi,
ostajem po strani
i nije me briga
koje će nadjačati,
hoće li svanuti ili ne,
hoće li jutro zajutriti
ili pobjeći od mene,
negdje daleko
gdje pogled ne zalazi
i sakriti od mene
praskozorje nadno,
od mene koji se praskozorju,
niti nadam, nit’ ne nadam…!
.
I opet bat,
sve glasniji i glasniji…
To moji porazi
i davni osmjesi,
zajedno, ruku pod ruku,
vraćaju se iz niotkuda,
i govore,
-Odspavaj malo, jutro samo što nije-!
.
Miro Beribaka
Add to favorites 
Коментари