79 пута прочитано
Istina je ko moga pitanja
Sa riječju odnešenom do stvaranja jutra
Sa kosom puštenom niz rubove zore
I danom što zna da svaki dan je sutra
Ljepota je ko mog izvornog lika
Savršeno oblikovanog u kalupu svjetla
Sa bićem svakog dobra sjemenom života
Što raste tek kad ljubav ga je rekla
Sa sobom srasla za drugog stvorena
U Jedno slivena ja sad hoću više
Otisnuta dlanom u eone buduće
Vremenom ovim vječnost me piše
Add to favorites 
Коментари