Negdje, iza mračnih visina – Miro Beribaka

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
317 пута прочитано

Negdje, iza mračnih visina

 

Prigušena bjelina mračnih visina

sudjena je svima, čemu onda strah,

odletjeće duše povr’ dalekih planina,

a od naših tijela, ostat sitan prah!

 

Da se za njih ne zna, uz boli i jauke,

odbaciće duše premorena tijela,

kô što ljudi bacaju habana odijela,

a nejasan Neznan, kô majčine ruke

prigrliće nježno svakoga od nas,

da nam spere boli i daruje spas!

 

A naše će duše, pred Svjetlošću pasti,

moliti za oprost, prvi put iskreno,

ogoljene do stida i bez zrna oholosti,

do poslednje suze kajati se bolno!

 

Miro Beribaka

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/39621

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.