*** Radenko Nastić

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
222 пута прочитано

Predeo jedan,neopevan,nedogledan
Ko večnosti dah doluta u moj san.

Ko slutnje slap stresoh zemaljski prah
I jurnuh u postranstva bela
Kroz zrak,negde u oblak.

Jata nebeskih ptica prhnuše sa mog lica
I osmehnuše se polja zrela
U sjaju zvezdanog odela.

Ali ,ko svileni oblak razveja se san
I iznad moga osetljivog tela
Ko svetla zrak sinu pustinja svela.

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/39724

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.