KRPICA — Marina Adamović
26 пута прочитано
Zašto krpica, koju pocepam i bacim, ne padne na zemlju,
ili pod, ili bilo gde,
samo ne tu gde pada?
Zašto?
Zašto ne otplovi rekom do ušća?
Bilo kog! Ovog, onog, nepostojećeg!
Zašto ne odleti do kljuna lešinara?
Zašto?
Moguće je zato što krpice nema.
Kako bi postojala krpica u rukama
koje su,
mesto nje,
davno odsečene?
Nikako da shvatim o čemu priča ševa u mom sitnom mozgu.
Čupam joj levo pa desno krilo ne bih li sve razjasnila.
Oh, krpica i dalje pada tu gde hoće!
Ja se gušim , mama!

Add to favorites
poetessa
Rodjena sam 1962. godine u Nisu. Pisanjem se bavim od osnovne skole; sveke godine sam ucestvovala na takmicenjima i bila prva ili druga... Upisala sam Filoloski u Beogradu, ali, brzo se vracam "rodnom gradu" i prelazim na Pravni fakultet ( prava ne volim!). Nista nisam, nazalost, objavila, osim pesme u "Garavom sokaku" 2008... Pripadam masi obolelih od multiple skleroze; ona me fizicki lomi, ali mentalno izdize-najzad mi je jasno "tko sam, sto sam" i da to mogu javno ispisati...
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/39969
Коментари