20 KRATKIH POETSKIH PRIČA (JESENJIH) — Marina Adamović
23 пута прочитано
VI
„Pustimo je da spava,“ mislio je oblak i prekrio mesečinu;
Mesec je želeo sve najlepše uspavanoj lepotici. Probio se kroz oblak – uneo je opoj mira i duhovnosti.
Šta se desilo onoj koja je zaspala provodeći noć na dugoj, stihomraznoj kiši?
Ne znam… zbog nečeg se kajem , ali stvarno ne znam.
Gledam u nebo, Mesec i kristale- očekujem da će san o lepoti kraja ličiti na ovu ledonosnu bajku –
„Pustite je da spava“ nastavlja slani novembarski pljusak preko mog ležaja od olujnog veza.
Ima nade, ima! Sad smo junakinje uspavane bajke i pišemo priče o koprivi u cvatu!
„Pustite je neka spava….“
Puštam nas bez kajanja.

Add to favorites
poetessa
Rodjena sam 1962. godine u Nisu. Pisanjem se bavim od osnovne skole; sveke godine sam ucestvovala na takmicenjima i bila prva ili druga... Upisala sam Filoloski u Beogradu, ali, brzo se vracam "rodnom gradu" i prelazim na Pravni fakultet ( prava ne volim!). Nista nisam, nazalost, objavila, osim pesme u "Garavom sokaku" 2008... Pripadam masi obolelih od multiple skleroze; ona me fizicki lomi, ali mentalno izdize-najzad mi je jasno "tko sam, sto sam" i da to mogu javno ispisati...
Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/40347
Коментари