Kraj duboke maglovite jame
.
Htio bih još koji korak,
ali kuda,
nestalo mi puta,
osvrćem se, nema ga ni iza,
u trnje je zarastao,
ni tragova ni imena nemam,
ne znam ko sam ni odakle dodjoh?
.
Nemam više glasa da upomoć zovnem,
ali koga,
i ko bi se meni smilovao!
Htio bih još koji, mali, mali korak,
ali kuda,
predamnom je maglovita jama.
Bacio bih kamen, da čujem jel duboka,
al’ kamena nema,
samo ovaj što na njemu stojim!
.
U daljini nepoznate sjeni,
orgijaju,
i sa njima nepoznata žena,
sa noževa krv ližući, nazdravljaju
za pobjedu.
.
Zatvoriću oči, pa korakom smjelim
povrh magle maglovite jame,
tamo gdje ne boli,
kad već rane ne mogu zarasti,
a košulja nek me čeka
na kamenu s kraja puta,
kraj duboke maglovite jame!
.
Miro Beribaka


Коментари