/ljubav za Ljubav/
.
Huci more u procjepu,
Sova maglu ceslja,
Zmije vazduh zagadise,
Sume pocupane, ljubicice ih odnijele….
Zivot je sada kazna
Dusa iznevjerena od misli i shvatanja.
Um otrovan jos od djetinjstva bjezi
Zgazi je, zgazi, i kazni…
.
Ona ljubi ljude koji je izdase….
Koji joj sve unistise, zivot ukradose….
Spalise macku, kera i sveti prag…
Ne daju joj ni rodjenog vazduha….
.
O, bolesna im prokleta muka.
.
Zgazi je zivote, ona ne zna pravila…
Ona nema u sebi razuma.
Ljubi svoje dusmane i progonitelje
A niko ne zele u snu svome da je bar spomene.


Коментари