30 пута прочитано
Na kraju sela,
u staroj kući,
starica sama sedi.
Na zidu lampa,
u srcu tuga,
zadrhti plamen bledi.
Njene su misli negde daleko,
u zemlji snega i leda,
u sobi ormar,
na njemu slika,
sa slike sin je gleda.
Drhtava ruka,
sad Boga moli,
kandilo s’ zida se klati;
„Gospode Bože,
pomozi sinu,
da mi se kući vrati“.
Nestaje ulja,
lampa se gasi,
nastaje mrkla tmina,
starica šapće svoju molitvu;
„O… Bože vrati mi sina“.
Milovan Petrović
–
Add to favorites 
1 comment
divni stihovi