TUŽNI DEČAK – Milovan Petrović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
258 пута прочитано

Na vratima jedne kuće

malo dete tužno stoji,

izašlo bi usred noći,

al’ se crnog mraka boji.

 

Suza su mu oči pune

ne sklanja se dete s’ vrata,

ponekad se samo čuje

kako tužno zove tata.

 

Majka u dnu male sobe

bolno gleda, teško diše,

kako reći svom mezimcu

da on neće doći više.

 

Kako reći malom zlatu

da je tata s’ drugom ženom,

kako reći da se sada,

igra tamo s’ decom njenom.

 

Dete dalje tužno gleda,

u mrak širi ruke male;

„Dođi tata ja se bojim“.

Glasnice mu zadrhtale.

 

Ne izdrža majka jadna,

diže sina u naručje,

odnese ga u postelju,

a on bi na prag kuće.

 

„Spavaj milo zlato moje,

vratiće se tata nama“,

usne steže namršti se,

zbog ujeda na usnama.

 

Tužni dečak umiri se

zaboravi on na vrata,

u noći se dugo čuo,

samo jecaj, tata, tata.

 

U jutro se majka trže

pa pogleda svoga sina,

jecao je on i dalje,

samo sada u snovima.

 

Milovan Petrović

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: https://poezijascg.com/poezija/archives/44651

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  https://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.