I danas, ponekad
I danas, ponekad,
začujem tatine gusle,
koje je sam pravio
i njega kako pjeva,
o junacima
i bude mi žao,
što mu ikada rekoh:
“Može li to malo tiše”?
I danas, ponekad,
ispred nosa mi prostruji,
miris domaće rakije,
koju je sam pekao
i čujem glas za svakom čašom:
“Bože pomozi”
i bude mi žao,
što mu ikada rekoh:
“Može li to malo manje”?
I danas, ponekad,
vidim ruke žuljevite
i njegova povijena leđa,
a on ni jedne da se požali,
već nazdravlja:
“Čuva Bog sretnika svog”
i bude mi žao,
što mu nikada ne rekoh:
“Tata, odmori malo”!
I danas, ponekad,
promakne mi pred očima,
kako ulazi u bijelu sobu
i briše suze, krijući
da ja ne vidim
i pita: “Kako si sine”
i bude mi žao,
što se malo ne pridigoh
i rekoh: “Dobro je stari”!
Otkako ode, ogluvi kuća,
suvi se javor, ne javlja više,
a ova ruka, što ovo piše,
vrelu suzu neće da briše…
Neka je,
za mojim je tatom…
(C) Miro Beribaka


6 comments
Preskočiti na obrazac za komentare
Dragi Miro, ne bih puno trosila rijeci na tvoje pjesme…jer ces se uobraziti…ali moram da ti kazem da sam u svakoj pjesmi nasla sebe, jedan dio mene, a ovu mozemo zajedno podijeliti….neke druge su mozda i ljepse…bogatije…ali ova me je „dotakla“…necu ni ja da brisem….
Author
Hvala Ti Nataša, drago mi je da Ti se moji stihovi dopadaju. A ova pjesma …, eee Nataša, obično se čovjek zamisli kada sve prodje, kada ih više nema, tek tada shvatih koliko su mi dali, koliko su se žrtvovali za mene. I bude mi žao…….
Veliki pozdrav od Mire
Ne znam sta reci…duboko me pogodila ova pjesma, nevjerovatno jako.
Neka mu je Vjecna Slava i da ga se Gospod Sjeti u Carstvu Svome a ti Miro da nadjes dusi mira…
Svako dobro.
Author
Hvala Srbo prijatelju i puno pozdrava.
Predivno,Miro.
Dirnuta sam i puno te pozdravljam!
Alex
Author
Aleksandra, zahvaljujem se i uzvraćam sa isto tako puno pozdrava.
Miro,