354 пута прочитано
Jednoga dana…
Kada odem jednoga dana…
U viline gore…
Hoće li sjećati iko
Malenkosti moje…
Život je čudan kažu…
Romane ponekad piše
Sjedim za kafanskom stolom
Noćas, a možda nikada više…
Patnja je moja otac i mati
Teško je biti sam
Lutam odavno odavno lutam
Kuda, ne znam ni sam
Pjesme su moja ukleta čeda
Hodam. Sjenka hoda bez reda…
Možda je bolje i tako
O nije, nije, noćas mi lako
Kada odem jednoga dana
Daleko tamo gore…
Jednoga dana…
Eh jednoga dana…
Add to favorites 
2 comments
Eh mozda je ovaj dan istinu skrio
da,ipak, si druze, nocas , tamo bio…
Fenomenalno!
Ma nemam reci….mozda cu imati jednoga dana….eh,jednoga dana…
Arsenije,
očito je da si sjedio u kafani i pisao ove stihove, a na stolu kafa i neko žestoko piće.
„Hodam. Sjenka hoda bez reda…“, svaka čast.
Pozdrav druže,
Miro