Uporno pruzaju korak zajedno sa mnom,
nikako da iz usiju izbijem urnebes kakofonije
njihovog zvuka. Zele da se, i uspeli su,
pretvore u sve dimenzije.
Hteli su reci, a nisu, da ce kasnije
sve biti kasno jer sutra stize
nova porudzbina zimskih, sneznih
i lednih okova.
Oni imaju moc da upregnu
vetrovitu i sneznu oluju,
jer povetarac vec ima svoju
galeriju slika a svaka liska
zivi svoj san da doceka razvigor sunca.
Zapodenuo sam rat protiv okova, okivanja
kivan na njihove letnjikovce.
Iako imam tanjir sunca u dvorcu
od mahovine i otpadaka
sakupljenih krecuci se ka svetioniku.
Placao sam posteno iz svoga srca
dok su grobari radili svoj posao
isto kao rovac koji zivi da izvuce ispod
zemlje koren da prezivi
sa svojim potomcima.
Ako me neko pita, a nece,
za mene nije lovor jer ne mogu
da nadjem odgovor. Ostao mi je samo
brsljan, pavit i kukuta-i ogledala.
Imam ih punu kucu. Imam i osmeh
koji krijem
jer ga ogledala namerno iskrivljuju.
Svaki dan se svadjam
da me ostave na miru.
Uselili se u kucu besprizorno
i postavljaju mi pitanja na koje
nemam odgovor
a oni se ni za sta ne zrtvuju.
Hocu da mi skinu okove sa nogu,
ruku, lica da bih mogao u njima
da se ogledam. Nemam vise vemena
da mi odredjujete sudbinu.
Cak se i sova ugnezdila, isterala lastavice
iz potkrovlja a ja sam samo puz.
O meni ce jednog dana govoriti
zavicajni slavuj koji je ostao veran
i zadivljen mojim dolaskom.
Okovi ce sami spasti.
Ne mogu ni oni sve.
Moja kap krvi izvadjena iz maloga prsta
bicve dovoljna da gajim lovore
u trecerazrednom odeljku odredjenom za
bivse i odsutne.
Nisam od onih sto uplasenu Asku
ostavljaju vukovima.
Priznajem svoju krivicu:
KRIV SAM STO VOLIM GUGUTKE.


Коментари