Pisati pesme neću,
suviše tuge je u njima,
ako mi suza iz oka krene,
slagaću da je zbog dima.
istinu skrivaću vešto,
zar mora svako znati?
da moja tanana duša,
za rodnim krajem pati.
I nikom neću reći,
sakriću vešto u sebi,
da sve što napisah do sad,
napisah samo tebi.
I neću nikad preći
na drugu stranu ulice,
tamo gde senke nema,
mogu mi videti lice.
Sve nek’ ostane u meni,
sva moja tuga i seta,
da stari zajedno sa mnom
negde na kraju sveta.
Milovan Petrović
–


Коментари