Mnogo je ljudi oko mene,
bezličnih,nemih i srca praznog
i baš kad htedoh da odem zauvek,
pojava tvoja,da ostanem,dade mi razlog.
Kao mala vila sa neba slete
i pojavom svojom pobedi mrak,
blještavi oblak za tobom dođe,
to s krila ti beše vilinski prah.
Kao u bajci poče oluja,
jedna od onih što lađe nose
a jedan dašak, bezobraznik mali,
hitro se uvuče u crne kose.
Očaran bejah prizorom bajnim,
koji pred sobom upravo vidim,
nemog me svladaše neke misli
kojih se, evo i sada stidim.
Pomislih da me oči lažu,
ti nisi stvarna, to je od vina.
Trgnu me glas što tiho reče:
„Ova se dama zove Jasmina.“


Коментари