Kratka je moja pesma danas
Jasna
Kao misao mudraca pustinjaka
Što ne pita
A šta bi bilo da je bilo
I deset zrna peska što mu pod deset nokata stanu
Uzima za meru o imati i nemati
I ostaviti i poneti kad se sa zemlje pod zemlju pođe
Tad
Kad se senka moja od tla odlepi
i duša prhne i pisne kao ptica
Bez žaljenja
Ostaviću i zaboraviti stotine pesama o tebi
Dugih kao prestupne godine…
…i poneti ovu današnju
Najkraću
Pisanu perom ptice bez glasa
Da si ljubav
I kad te ima i kad te nema
I da si bol pustinjaka bez mudrosti u prsima
Zbog svega što je moglo biti
A nije
(C) Nena Miljanović


Коментари